Svježa mocarela, sočan paradajz i ekstra-djevičansko maslinovo ulje. Za savršenu ljetnju salatu Caprese nam fali samo još jedan sastojak da upotpuni boje sa italijanske zastave – bosiljak, jedan od najrasprostranjenijih i najčešće uzgajanih biljaka širom svijeta.
Skladan odnos vitamina, minerala i različitih fenolnih jedinjenja lansirali su ovaj začin na sami vrh piramide ljekovitog bilja, koje ima sveobuhvatnu primjenu u narodnoj medicini, gdje se upotrebljava u tretmanu inflamatornih procesa, nesanice, u tretmanu i prevenciji glavobolje, kašlja i astme, kao i kod respiratornih infekcije i pneumonije.
Kako navodi čuveni Institut „Dr Josif Pančić“, bosiljak je ljekovita biljka iz porodice Lamiaceae, čije ime govori samo jedno – „trava dostojna kralja“. Poznat je još u III vijeku prije nove ere, kada ga grčki botaničar Teofrast opisuje kao ljekovitu biljku koja potiče iz Indije, i koja je rasprostranjena po drugim krajevima zahvaljujući trgovcima začina.
Bosiljak je u narodu poznat pod brojnim sinonimima – fisligen, vesligen, bosiok, bosilj, bažilek, božulek, đen, masliđan, sarmaš, itd. Ime bosiljka potiče od latinske riječi basilicum, što znači carska trava, odnosno od grčke riječi basileus, čije je značenje – kralj. Da li znate da su ga mlade Italijanke postavljale ispod prozora, kada žele da pronađu mladića za udaju?
Bosiljak je oduvijek bio simbol plodnosti, odnosno njim se iskazivala želja za porodom. Takođe, imao je i važnu ulogu prilikom sahrana, odnosno u procesu balsamovanja, ali i kao sredstvo za učinkovitu odbranu od loših i nečistih ljudskih namjera i negativne energije koja nas okružuje.
Latinski naziv bosiljka je Ocimum basilicum, i gajeni taksoni bosiljka se mogu svrstati u tri kategorije – maximum (krupni listovi, visoka stabljika), minimum (sitnolisti, razgranat) i bullatum (kasno – cvjetajući sa nabranim listovima). Bosiljak ima snažno razgranat, vretenast korijen, koji je zadebljao u gornjem dijelu.
Stabljike bosiljka su uspravne, najčešće visoke od 20 cm do 50 cm, dok su u donjem dijelu busenasto razgranate, prijatnog mirisa. Listovi su uglavnom jajasti i na naličju lista se nalaze žlijezde koje luče etarsko ulje, dobro poznatog mirisa. Cvjetovi bosiljka su sitni i mogu biti bijele ili ružičaste boje, a smješteni su na samom vrhu stabljike.
Grci i Rimljani su vjerovali da je za uzgoj zdrave sadnice bosiljka potrebno da sjetvu prate uvredama i psovkama! Ipak, nije baš tako, te koliko želite da uzgajate bosiljak, budite sigurni da će to biti uspješna priča, ukoliko je prilično toplo i ukoliko je zemljište dovoljno vlažno.
Bosiljak ne trpi hladno i kišovito vrijeme, kasne proljećnje i rane jesenje mrazeve, dok su za gajenje pogodna samo ona zemljišta koja se brzo zagrijavaju i imaju dobar vodni kapacitet, tj. plodna zemljišta.
Vodite računa da ne koristite herbicide, jer je bosiljak osjetljiv na iste. Važno je poznavati osnove plodoreda, jer bosiljak na istom mjestu možete uzgajati tek nakon dvije do tri godine. Bosiljak se razmnožava sjemenom – direktnom sjetvom ili pomoću rasada. Ukoliko se proizvodi iz sjemena, neophodno je navodnjavanje da bi se dobile dvije žetve, odnosno sredinom jula i krajem septembra.
Bosiljak se kosi ručno ili kosilicom, ali ne ispod 10 cm, kako se ne bi zahvatao donji, odrvenjeli dio stabljike. Tradicija je ručna berba bosiljka, a da li znate zbog čega? Korišćenjem alata brzo dolazi do oksidacije, listovi pocrne i postanu neupotrebljivi!
U galskoj mitologiji, bosiljak je poštovan kao sveta biljka; njegovo lišće se bralo tokom jula i avgusta, prije cvjetanja, i to su ga mogli brati samo oni koji su slijedili složen ritual pročišćavanja – oblačenje u čistu odjeću i pranje ruku kojom je trebalo sakupljati bosiljak u vodi iz tri različita izvora, držanje podalje od nečistih ljudi i zabranu upotrebe metalnih alatki za sječenje stabljika.
Može se sušiti na promaji, u hladovini ili na sušarama, na oko 40 stepeni, u tankom sloju. Zelene je boje, aromatičnog mirisa i gorkog ukusa. Etarsko ulje bosiljka čuva se u aluminijumskim posudama, na suvom i hladnom mjestu.
Uporne sojeve bakterija Echerichia coli i Staphylococus aureus izliječite upravo etarskim uljem bosiljka, jer su brojna laboratorijska ispitivanja potvrdila njegovu učinkovitost u borbi protiv bakterija koje su razvile rezistenciju na mnoge sintetske antibiotike. Ekstrakti bosiljka djeluju antifungalno i na Aspergillus niger, gljivicu koja je čest uzrok bronhopneumonije. Etarsko ulje bosiljka se može koristiti i kao repelent, jer je učinkovit i za zaštitu od insekata.
Kada je Crnogorska sofra na trpezu stavila pinjole, prije nekoliko sedmica, zapravo je započela pripremu pesto sosa. Tekstom o bosiljku, ovaj sos je spreman. Probajte i vi da napravite klasični oblik ovog omiljenog italijanskog sosa, koji možete služiti uz sve vrste tjestenina, ali i uz meso.
Za pripremu jedne tegle pesto sosa, potrebno je da ispečete pinjole u tiganju dok ne porumene (oko 30 grama pinjola). Dok se oni hlade, operite i ocijedite oko 50 grama listova bosiljka. Nakon toga, sitno isjeckajte bijeli luk, dodajte maslinovo ulje (oko 125 ml) i prstohvat morske soli, kao i 20 grama tvrdog sira (po pravilu od ovčijeg mlijeka).
Uživajte u ukusima Mediterana, bez bojazni da ćete se ugojiti. A ukoliko ipak dobijete koji kilogram viška, bosiljak je prirodni antispazmodik, pa nema brige oko upale mišića nakon intenzivnog treninga!
