Jednonedjeljna drama u vezi s amandmanima na Rezoluciju o genocidu u Srebrenici okončana je kako i dolikuje – raspletom na kasnovečernjoj elektronskoj vikend sjednici. Manir majstora zakulisnih radnji.
Amandmana ima, ali glasanja o podršci Rezoluciji nema. Ne treba dodatno ljutiti centralu. Valja smiriti strasti. Vlada je, ionako već proglašena antisrpskom, a premijer antisrbinom.
18Paradoksalno, PR služba PES-a neumorno se pravda vođama, poput djece kojoj prijeti kazna zbog učinjenog nestašluka. Ne shvataju eksperti u pokušaju da poslušničkim amandmanima neće umiriti beogradsko-banjalučke gospodare. Što su sluge poniznije, apetit velikosrpskih proždrljivaca je veći.
Nakon vapaja rektorovog portala oglasila se i struka. Čuli smo Joanikijev doživljaj distinkcije između genocida i ratnih zločina.
Takve definicije u naučnoj literaturi zasigurno nećete naći. Doduše, nauka i SPC dodirnu tačku imaju samo u tzv. Temeljnom ugovoru - sjećate se čuvene stavke kojom se crkvi omogućava bavljenje prosvjetno-naučnom djelatnošću.
Crkvena misija sastoji se u heroizaciji agresora, dodjelom ordenja, a posredstvom klerikalne klike i iscrtavanjem grafita, postavljanjem murala, preimenovanjima ulica i trgova... Skrnavljenje davno oskrnavljenog vaspitno-obrazovnog sistema.
Poziv na crkvenu pobunu i izopštavanje iz pravoslavlja sam po sebi je fijasko, kao i skorašnja autolitijaška odbrana izborne volje.
Amandmana ima, ali glasanja o podršci Rezoluciji nema
Vratimo se poslušničkoj vlasti.
Umjesto brukanja predlaganjem nečega što je u Rezoluciji već sadržano, neiskusni vlastodršci trebali su pažljivo pročitati tekst na koji upućuju primjedbe. Da su čitali ne bi ugrožavali integritet NATO članice izmišljanjem posrednika, a zatim se nakon demantija pravili mrtvi. Znali bi da gazde ne traže individualizovanje odgovornosti, već aboliranje zločinaca i njihovih nalogodavaca.
Manipulativni narativi u funkciji su stvaranja dojma da su presude namještene, te da za srebreničke žrtve, kao ni za ubijenu djecu Sarajeva niko nije odgovoran. Međunarodno izvinjenje velikosrpskim agresorima. Time bi glorifikacija zločinaca bila okončan proces, a mit da velikosrpska agresija nikada nije ni počinjena postao bi stvarnost.
Da li Vladu vodi srce ili pare vrte tamo đe burgija neće, sasvim je nevažno. Suspenzijom državnog suvereniteta faktički je suspendovan Ustav, dok crnogorska diplomatija funkcioniše kao mreža lobista srpskog sveta.
No, sve je zalud. Umjesto aplauza, Vučević i Dodik lupaju nove šamare.
Zato je Andrija mirotvorac na raport i po nove instrukcije otišao pravo u Banjaluku. Iako se nekadašnji lider Srba u Crnoj Gori naglo preobrazio u nekonzistentnog foteljaša i Spajićevog portparola i savjetnika koji čini nadljudske napore da ga vrati na pravi put, centrala će mu oprostiti.
Ipak je Mandićev put do dobro zagrijane fotelje bio trnovit, a borba za opstanak u njoj još je trnovitija. Oprostiće i Joku, jer nije ni imao priliku da glasa. Cilj unutrašnje razgradnje opravdava međunarodnu nedosljednost. A cilj je konsenzus oko jezika, himne i trobojke kao narodne zastave, čijeg ostvarenja nema bez ulaska u Vladu ili ostanka u njoj.
Rekao je to Mandić bez zadrške tokom premijerskog sata, a Spajić se nije usprotivio. I poklekao bi, ne sumnjajmo pred takvim ultimatumom. Od slatkorječivosti zapada, djelotvornija je oštra rusko-srpska retorika. Ipak, odlikovanje centrale ni tada ne bi dobio, jer apostolski dugovi ne zastarijevaju.
Odlučio je Spajić da umjesto iole perspektivnog političara Vladu svojevoljno potčini sanjarima nikada dosanjane jednonacionalne države. A takvi, prije ili kasnije, završe na političkoj i istorijskoj margini.
