Rano proljeće je idealan period za pješačku turu do Gornjeg Stoliva u Bokokotorskom zalivu. Vozeći se iz Tivta oko 8 kilometara u pravcu Prčnja i Kotora, uskoro ćete stići u živopisno selo Donji Stoliv, malo ribarsko naselje iz 14. vijeka koje je ostalo sačuvano kroz vjekove. Uostalom, udaljenost Stoliva iz Kotora u pravcu Tivta je ista, takođe 8 km.
Mjesto Stoliv je u Beču verifikovano kao zasebna opština 1767. godine i zavedeno je u arhivske knjige. Stanovnici Stoliva su se, uz poljoprivredu i stočarstvo, intenzivno bavili pomorstvom i trgovinom. U periodu kada je Mletačka republika vladala Bokom, selo je brojalo oko 1200 stanovnika, imala je četiri prodavnice, dva mlina za ulje i četiri pekare.
Donji Stoliv sada ima, zajedno sa gotovo napuštenim zaseokom Gornji Stoliv, oko 500 stanovnika.
Iz Donjeg Stoliva možete napraviti pješačku turu do Gornjeg Stoliva, mjesto koje se nalazi na obroncima Veljeg vrha na poluostrvu Vrmac. Tura traje oko 30-40 minuta (u jednom pravcu) i staza je dobro markirana.
Možete parkirati auto kod pošte ili na javnom parkingu ispred crkve. Na udaljenosti od oko 50 metara od pošte u pravcu Kotora naići ćete na usku stazu koja vodi uzbrdo. Produžite pored groblja i kapele Sv. Mihovila, pa nastavite starim kamenim stepenicama koje vas cik-cak, kroz kestenove šume i maslinjake, vode do ovog mirnog zaseoka. Ali pazite: stepenice mogu biti klizave poslije kiše!
Interesantno je znati da je pomorac Gašpar Ivanović mještanima poklonio ovaj put još prije više od 150 godina.
Na vrhu brda (260 mnv) nalazi se crkva Sv. Ilije koja dominira naseljem. Ne zna se tačno kada je sagrađena, ali nad ulazom se nalazi natpis s podatkom da je crkva dograđena 1556. godine, dok je zvonik podignut 1833. godine. Uz crkvu se nalaze ruševine stare škole, kapela Sv. Antuna i crkvena kuća. Sa platoa se pred vama otvara divan pogled na Bokokotorski zaliv, prije svega na Perast i peraška ostrva. Vidjećete da su mnoge kuće napuštene, ali nekoliko zgrada se sada rekonstruiše i obnavlja. Nadajmo se da će selo uspjeti da zadrži svoj izvorni oblik i autentičnost.
Tokom posljednjih deset godina, više puta sam posjećivala ovo divno mjesto. Međutim, u međuvremenu se dosta promijenilo. Prije svega, pored staze, na padini usred kestenovih šuma, napravljen je takozvani 'glamping': četiri velike balon kupole - strukture od PVC-a (?) koje dosta odudaraju od okoline. Nema naziva, nema imena vlasnika, ali pretpostavljam da će neki stranci svakako biti zainteresovani za boravak na ovom lijepom mjestu.
Druga, veća promjena je makadamski put. Nedavno, 2022. godine, probijen je put kroz šumu sve do Gornjeg Stoliva. Šumski put, pogodan samo za terenska vozila, ide uglavnom paralelno s pješačkom stazom. Razumijem da je ovaj put urađen zbog lakšeg pristupa i za transport građevinskih materijala kojima se obnavljaju kuće. To je svakako opravdanje, ali žao mi je što je na ovaj način ipak narušen prirodni ambijent i jedan dio kestenovih šuma.
Ali ima još toliko stvari u kojima možete uživati kad napravite ovu pješačku turu. Mi smo vidjeli stado koza na stepenicama kod crkve i sreli smo magarca koji je lutao šumom i došao da nas pozdravi. A da ne govorim o primulama i poljima visibaba, prvih glasnika proljeća... Bez obzira na promjene, šetnja do Gornjeg Stoliva je divan doživljaj!
(Fotografije: Marianne van Twillert-Wennekes, Paul Wennekes)
Tekst i fotografije su zaštićene autorskim pravima, prenošenje je dozvoljeno uz postavljanje linka i isticanje autora i izvora.
