Jedna od najpopularnijih pješačkih staza na Crnogorskom primorju je 'Stari crnogorski put' od Kotora do prevoja Krstac, na putu za Njeguše.
Spuštanjem (ili penjanjem ako imate bolju kondiciju!) sa 930 metara visokog prevoja Krstac do Kotora pratite konjsku stazu sa više od 70 serpentina i veličanstvenim pogledom na cijeli zaliv. Sa suprotnog poluostrva Vrmac može se jasno vidjeti kako izgleda taj put: početak je s lijeve strane iza starog grada i cik-cak ide skoro u pravoj liniji do vrha brda.
Ovaj 'Stari crnogorski put' napravljen je na ostacima rimskog puta. Priča se da je izgrađen uz finansijsku pomoć vladara i vladike Petra II Petrovića Njegoša. Njegoš se često kretao ovim putem kad je putovao van Crne Gore, a zato se ovaj put naziva i Njegošev put. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je i Austrougarska ovdje ostavila svoj pečat. Po kvalitetu gradnje, vidi se da je put imao izuzetan značaj i za Austrougarsku i za Crnu Goru: od vidikovca Praćište do Kotora kompletno je rađen od pravilno tesanog kamena.
Mnogi putopisci i drugi posjetioci Crne Gore u 19. vijeku opisivali su ovaj put kao veoma strm i težak. U to vrijeme održavao se 'Crnogorski pazar' pred istočnim vratima Kotora, na Tabačini. Tu su Crnogorke prodavale dimljenu ribu sa Skadarskog jezera, ali i pršutu, sir, med, vino i drvo za ogrijev. Na istom pazaru kupovali su maslinovo ulje, so, ulje i odjeću za sopstvene potrebe.
Međutim, put nije samo služio za transport roba i osnovnih namirnica – smatra se da je i legendarni bilijarski sto koji je iz Beča naručio Njegoš, prevezen mazgama i magarcima ovom 'stazom ka nebu' od Kotora do Cetinja.
Sve u svemu, put je bio vitalna veza između unutrašnjosti Crne Gore i Kotorskog zaliva, jer je omogućavao komunikaciju, trgovinu i stratešku podršku.
Početkom 20. vijeka, Henri van der Mandere, holandski putopisac, pomenuo je ovaj put u svojoj putopisnoj knjizi 'Crna Gora'. Zapisao je (u prevodu): 'Od Kotora do Cetinja postoje dva puta; jedan izgrađen krajem 19. vijeka koji služi za poštanska i druga vozila, a drugi koji je izgrađen 1822. godine. Posljednji put je ustvari veoma strma i opasna planinska staza, a samo pravi Crnogorci su sposobni da se penju ovom stazom bez vidljivih napora. Ta konjska staza je, istina, mnogo kraća od novog puta: ona vodi direktno uzbrdo do prevoja Krstac na Njegušima, gde se spaja s drugim putem za Cetinje. Na ovom starom putu možete vidjeti male grupe žena u živopisnim nošnjama kako se penju strmom i kamenitom stazom s teškim teretima. Strancu je dovoljan samo jedan pogled na takve skupine da bi postao svjestan položaja žena u Crnoj Gori! Muškarac ponosno korača naprijed, jašući jedinog konja ili mazgu i štiteći se od žarkog sunca svojim kišobranom; žene, noseći teške terete, hodaju iza njega, ponekad na većoj udaljenosti. Na njihovim licima se vide tragovi teškog života...'
Neke turističke agencije organizuju ovu pješačku turu s vodičem i prevozom do početne ili završne tačke, ali ovo možete uraditi sami. Ako želite da idete lakšim putem, krenite pješke nizbrdo od prevoja Krstac do Kotora, za šta vam treba tri do četiri sata, uključujući pauze za razgledanje i fotografisanje. U tom slučaju, parkirajte auto u Kotoru i uzmite taksi do prevoja Krstac. Vozićete se 'novim putem' odnosno Kotorskim kanicama, tj. uskim asfaltnim putem sa 25 serpentina, do početka pješačke staze.
Planinski prevoj Krstac se nalazi na nadmorskoj visini od 930 metara i s te tačke se pruža veličanstven pogled na Bokokotorski zaliv. Staza - br. 759 - je čista, dobro obilježena i opremljena putokazima. Počinje nizbrdo od asfaltnog puta, s desne strane restorana 'Nevjesta Jadrana', i vodi kroz guste šume. Prvi dio je lagano pješačenje, pod uslovom da opalo lišće i iglice na stazi ne budu previše klizave od kiše. Poslije nekog vremena šume prestaju i panorame postaju sve živopisnije.
Od početka prolazite beskrajnim nizom serpentina. Ali kad izađete na otvoreno, možete da uživate u divnim vidicima. Staza je na nekim mjestima oštećena prilikom zemljotresa 1979. godine i morate da se snalazite kroz gromade i rastresite stijene.
Do napuštenog sela Špiljari, gdje sada živi samo jedna porodica, treba vam oko dva sata. Ovdje možete nakratko posjetiti staru crkvu koja se vidi na proplanku s lijeve strane, crkvu Svetog Jurja. Nažalost, kapela je oronula i kada uđete vidjećete samo neke izblijeđele freske i kameni oltar.
Na ovom mjestu imate dvije mogućnosti: da se vratite do Špiljara i nastavite cik-cak nizbrdo ili da se popnete i prođite kroz – dobro obilježeni – otvor u zidu tvrđave San Giovanni, a zatim stepenicama nizbrdo uz gradske zidine, što bi bilo 30 minuta kraće.
Preporučila bih vam da nastavite starim putem, koji pruža najljepše vidike na stari grad Kotor. Nakon beskrajnog niza serpentina, stižete do stare austrougarske elektrane, izgrađene 1897. godine. Nastavite duž rijeke Škurde, a zatim pređite stari kameni most. I tako ćete završiti turu na sjevernoj kapiji starog grada, možda žedni i umorni, ali sigurno duboko impresionirani fenomenalnim vidicima i pejzažima.
Na kraju neka upozorenja za planinare: ovo je prilično laka pješačka tura, ali svakako bih preporučila upotrebu planinarskih štapova i dobrih planinarskih cipela, jer spuštanje sa 930 metara predstavlja veliki napor za koljena. I ne zaboravite da ponesete dovoljno vode sa sobom, posebno tokom vrelih ljetnjih meseci!
(Fotografije: Marianne van Twillert-Wennekes, Paul Wennekes)
Tekst i fotografije su zaštićene autorskim pravima, prenošenje je dozvoljeno uz postavljanje linka i isticanje autora i izvora.
