Jedna od najpoznatijih serija u novije vrijeme „Game of Thrones“, ili prevedeno „Igra prijestola“, toliko je bila zamršena da se, što bi narod rekao, nije znalo ko koga... želi da smakne. Dok je Džordž R. R. Martin pisao „Igre vatre i leda“ veliko djelo epske fantastike, po kome je i nastala pomenuta serija, inspiraciju je nalazio u srednjevjekovnoj britanskoj istoriji, Ratovima ruža i sličnim događajima.
Slabo poznajem taj period istorije, ali vjerujem da je, baš kao i serija, i ta stvarnost bila puna laži, podvala, prevara, noževa u leđa i slično. Sve zbog, kako i naslov serije kaže - prijestola. Ili, drugim riječima, zbog vlasti.
Država nije plijen, ni laboratorijski pacov, a posebno ne igralište za ostvarivanje dječačkih snova
Da je Martin kojim slučajem malo sačekao, pa umjesto traženja inspiracije u Jorkovima i Lankasterima uzeo da proučava uraše, SNP, DF, ljaljoviće i ostale, vjerujem da bi napravio deset puta bolji komad i sigurno zakučio i Nobelovu nagradu za književnost ili makar njen ekvivalent za pisanje epske fantastike. Jer, generalno, ono što crnogorski građani imaju priliku da gledaju evo već dvije godine, teško da ljudski um može smisliti. Pa i onaj koji je po genijalnosti i maštovitosti blizu Tolkina, takođe slavnog pisca epske fantastike, tvorca „Hobita“ i „Gospodara prestenova“.
Naravno, u „Igri prijestola“ krvavo se bore oko ogromnog trona koji je prije nekoliko stotina godina iskovao jedan od zmajeva. U crnogorskoj zbilji borba se vodi oko škanja. Presvučenog kožom ili skajem. U zavisnosti od visine položaja. Škanj je neodvojiv dio crnogorske tradicije. U nekim krajevima je poznat i kao tronožac - da onima van granica drage nam domovine koji čitaju ovo, a ne znaju što je škanj, bude lakše da shvate.
Stara izreka kaže da svaka vlast kvari, a da apsolutna kvari apsolutno. Normalno, za to je uglavnom potrebno da protekne dosta vremena. Crnogorski slučaj je i po tome unikatan. Mislim da se nijedna klika nije tako brzo pokvarila od vlasti kao ova ''naša'' što trči oko škanja.
Ja ih inače tako i zamišljam. Kao u onoj dječjoj igri đe se trči oko stolica kojih ima manje od učesnika, pa kad muzika stane svi moraju da posijedaju, a jedan izvisi. I sve tako dok ne ostane pobjednik.
Umjesto funkcije koju bi trebalo da obavlja parlament je postao skup lakrdijaša
U toj trci, ili borbi oko škanja, spremni su na sve. Fascinantno je koliko su taloga uspjeli da podignu sa dna u proteklom vremenu. Toliko uvreda, kleveta, podvala... da izbljuju. Što se ono veli, to ni pas s maslom ne bi pojeo. Pas ne bi, ali on ne zna što je škanj! Zato naši tridestoavgustaši znaju. I pojeli su. I maslo i bljuvotine i još ponešto preko. Sve radi vlasti i zajedničkog im cilja. A normalno, zajednički cilj im je totalna razgradnja i uništenje Crne Gore kao suverene države.
To neprestano dokazuju. Svakog mogućeg dana. I njihova pohlepa i želja za vlašću kojom su za kratko vrijeme uspjeli da se opiju prevazilazi sve granice. Ta opijenost brzo im je stvorila ogromnu zavisnost. Toliku, da su spremni da Crnu Goru gurnu u sukobe i totalnu anarhiju samo da bi zadovoljili svoje dječačke vlažne snove. Samo da bi zasjeli na te škanjeve presvučene vještačkom kožom.
Sa druge strane, očigledan je ogroman strah od kazne građana ili ''naroda''. Nedostatak hrabrosti da se izađe na izbore nadoknađuju fiktivnim busanjem u prsa i prijetnjama da će smijeniti predsjednika države. Kao da negativno mišljenje na ustavno djelovanje bilo kojeg činioca vlasti može donositi iko drugi osim Ustavnog suda. Onog suda koji ne postoji upravo zahvaljujući njima, profesionalnim mrziteljima Mila Đukanovića.
Zašto strah od izbora? Zašto izbjegavanje mogućnosti da kad su već ubijeđeni u superiornost svoje ideologije (koja se jedino može nazvati nakaradnom) ne izađu na megdan ''pećinskim nacionalistima'', ''čuvarima kokaina'' i ''plaćenicima građevinskih firmi''? Je li zato što im ankete ne pokazuju obećavajuće vijesti ili zato što su im zapadni partneri konačno okrenuli leđa? Ili, bolje reći, na silu progutali „krastavu žabu“ koju su pola decenije tovili.
Parlament je prestao da bude parlament. Umjesto funkcije koju bi trebalo da obavlja postao je skup lakrdijaša, amatera, taloga vulgarnosti. Grupa đece koja kruži oko škanja vlasti dok u pozadini svira ''Spremte se, spremte, četnici''.
Vrijeme je da se ta pokvarena ploča ugasi i slomi. Država nije plijen, ni laboratorijski pacov, a posebno ne igralište za ostvarivanje dječačkih snova.
Kada je Kromvel raspuštao nesposobni parlament uzviknuo je: ''U ime Boga, odlazite!''
Dajte izbore, pa ko što ponese!
