Nemam ni promil sumnje da “plemstvo” srpskog sveta na predsjedničke izbore gleda kao na konačan udarac koji treba zadati Crnoj Gori, u svom blickrigu stvaranja novog društvenog poretka na Balkanu.
Na njihovim “okultnim” seansama, Ivica Dačić već odavno u zanosu zadovoljstva prolama svoj etno triler podmazan kapljicom šljivovice. Ima i rašta. Za samo nekoliko godina od države koja je cijelim bićem pripadala duhu Evrope danas je to sramotna banovina u kojoj se slavi Maslenica, šta god to bilo.
U svakoj revoluciji na površinu isplivaju “najgori đaci”. Takvi se odmah instaliraju na čela institucija da obave prljave poslove za koje moraš ozbiljno oskudijevati obrazom i samopoštovanjem. Znajući da im je to jedinstveni način da budu neko i nešto, pa makar na trenutak, takvi ljudi sa dna, spremni su popločati put do ultimativnog sloma kičme ove države.
Ponizi ih, stavi im nogu za vrat! Narugaj se načinu na koji govore, uvedi im novu tradiciju preko noći, potkaži, prošpijaj, targetuj, uništi karijeru, reputaciju, ugled svemu i svakome ko će stati na put ultimativnom cilju - instaliranju četničkog vojvode na čelo države. Postaviti ga po sred Cetinja u Plavi dvor. Pokori! Slomi duh otpora! Svaku nadu im utuci, a padaće sami, jedan po jedan, kada ne budu mogli da izdržavaju porodice, kada ne budu više mogli da ih pogledaju u oči!
Kako smo došli do ovog stanja za svega par godina? Dovoljno je pogledati jedan predizborni spot Andrije Mandića i da vam se pakleni plan prikaže u punom svijetlu, da vam se njegove metode, faze razvoja, sredstva i rukopis u trenu učine sasvim jasnim. Vojvoda u slow motion-u koji odmahuje glavom, dok ga “kajanje” za razdor među narodom prosto razara iznutra šalje poruke “pomirenja”. Poruka pomirenja je zapravo legalizacija velikosrpskog nacionalizma i klerikalnog šovinizma, koji će se “pomiriti” sa antifašizmom. Dakle-oksimoron.
Ako ne sačuvamo instituciju predsjednika ova borba ostaje drugim generacijama
Vjerovatno mislite, ko će normalan povjerovati u ovo?
Isti oni koji su povjerovali u to da:
- Je apsolutni krivac za ličnu neostvarenost svakom ko nije ispio da napravi karijeru ili život dostojan čovjeka, dostojanstven ambijent za sebe i svoju porodicu niko drugi do Milo Đukanović!
- Da su korupcionaške afere koje su se dešavale drugo ime za nezavisnu Crnu Goru. Drugim riječima, crnogorska državnost je izjednačavana sa kompromitovanim imenima, aferama i kriminalom.
- Da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti krađa tuđih svetinja, a da je od samog boga narodu dato da svetinje “odbrani”.
- Da su svetinje odbranjene! Istina je suprotna toj bezočnoj laži. “Svetinje” su otete od naroda i predate u vlasništvo drugoj državi. Da ih “čuva” od nas samih.
- Da će ih stići prokletstvo, tri puta i tri stotine puta, i da će živo meso sa njih odpadati, ko “izda” majku Rusiju. Vjera i duhovnost u Crnoj Gori za većinu je, nažalost, samo uređen i institucionalizovan sistem sujevjerja. Većina se politički artikulisala u strahu od odmazde prokletstva. Alternativa za obrazovanje, rad na sebi, razvijanje poslovnih vještina kod mladih za 21. vijek, ostala je vjersko-nacionalistički limbo, naslijeđen kroz vaspitanje roditelja iz generacije AB revolucije.
U svakoj revoluciji na površinu isplivaju “najgori đaci”
- Da će promjenom vlasti nakon 30 godina stići sloboda. Stigao je populizam, dužničko ropstvo, pohlepa nove političke klase, nestručnost, nezapamćena količina nepotizma, državnički egzibicionizam, medijski mrak, masovna kršenja prava, stanje anarhije i bazično nefunkcionisanje države. Stigla je brzinska otimačina kulturnih dobara, falsifikovanje istorijskih konteksta i nikad gore stanje u kulturi.
- Da se politička struktura u državi iskristalisala na ekstremne srpske i crnogorske desničarske polove i jakim političkim centrom. Istina je da su stranke koje se zalažu sa odbranu nacionalnih interesa Crne Gore medijskom manipulacijom izjednačene sa onima koje se bore za državu u okviru srpskog istorijsko-geografsko-političkog korpusa.
Skrivajući uticaj iz Beograda i karakter njihovog biračkog tijela, stranke koje su nastale iz nacionalističkog klerikalnog miljea, smještajući sebe u pseudo centrašku poziciju time sebe nude kao poželjne partnere Zapadu. To je moguće isključivo ako se odrede prema ratnim zločinima i zločincima prema pitanju Kosova, sukoba u Ukrajini i identitetu crnogorskog naroda. Šutnja na ove teme ne podrazumijeva da pripadaš političkom centru! Njihov “centrizam” najvidljiviji je u izbornim slavljima sa mrtvačkim glavama, antmuslimanskim pjesmama i zastavama drugih država.
Isto tako, loša gluma vojvode Mandića ne znači, naravno, i njegovo istinsko kajanje. Da je to zaista slučaj odrekao bi se titule vojvode koja mu je dodiljena nekada davno u nekoj šumi, kada su ga bradati četnički druidi lansirali u legendu srpstva.
Novi poredak na Zapadnom Balkanu podrazumijeva opasnu, mutiranu verziju srpstva koja će zajedno sa uticajem Albanije dijeliti kao plijen uticaj na manje države. To srpstvo je drugačije od onog otvorenog, iskrenog, genocidnog Slobodana Miloševića. Iako je ono i dalje ideološka inspiracija, ovo Vučićevo je delikatno, pametno, naizgled legalno i gotovo nepobjedivo.
Kada im je 2016. plan državnog udara propao i kada smo ludom srećom, uz pomoć savjesti jednog čovjeka, izbjegli tragediju antičkih razmjera, tada su egzekutori srpskog sveta zaduženi za Crnu Goru prešli u ozbiljnije nivoe ratovanja. Umjesto gomile keša, oružja i planova za ubistva, sredstva su evoluirala u gomilu keša, kupovinu medija i žestoku zamjenu teza.
Kada je imperija Vijesti, sa imidžom suverenističkog stuba u građanskoj državi potpala pod njihov uticaj otvorila su se vrata za maestralne prevare stanovništva. Do sada se preživjeli dio civilnog društva, građanskih aktivista, slobodnih medija trudio da građane edukuje o načinima na koji bivaju varani, manipulisani, dovođeni u zabludu. Nadam se dovoljno jasno.
Ako ne sačuvamo instituciju predsjednika pod svojom kontrolom ova borba ostaje drugim generacijama. U tom slučaju, jedino što im možemo ostaviti je sopstvena žrtva da im služi kao inspiracija. Iskreno, više bih volio da živim punim plućima, nego da u ulozi martira služim nekoj budućoj ideji.
Zato birajte predsjednika koji će nas povesti u Evropu, umjesto što će nas zaglaviti u balkanske kasabe srušenih snova. Crnogorskog, nego čijeg!?
