Zašto se ovo mjesto zove Grlo sokolovo? Ovaj naziv potiče od lokalne legende o jednom ranjenom vojniku koji je bespomoćno ležao u podnožju litice. Ugleda ga jedan soko, odlete sa vojničkom maramicom do obližnjeg izvora, potopi je u vodu i odlete nazad do vojnika, da ga njeguje. Vojnikova majka je danima posmatrala kako soko umače maramicu u izvor i začuđeno ga prati. Tako je konačno ponovo pronašla svog sina i on je spašen.
Panoramski put br. 4 vodi vas, nakon niza serpentina uzbrdo, kroz četinarsku šumu do platoa Kučka korita, na oko 1.300 m nadmorske visine. Korita se nalaze u podnožju orahovačkog Huma (1.833 metra) i okružena su mnogim drugim visokim vrhovima.
Već sa visoravni se vide snijegom zavejani vrhovi Prokletija s druge strane Cijevne. Gotovo je nemoguće uočiti razliku između niskih kamenih zidova, koje su napravili ljudi, i kraških stijena rasutih po cijelom platou.
Naziv Kučka Korita odnosi se na pleme Kuči, koji je ovo područje koristio kao pašnjak i za poljoprivredu. Toponim Korita potiče iz keltskog jezika i znači nešto poput „vjetrovne visoravni“. Ovo mjesto je sada postalo svojevrsno vikend naselje.
U Koritima postoji jedna katolička i dvije pravoslavne crkve. Pravoslavna crkva Svetog Ilije ima zanimljivu istoriju. Tamo su se sastajale plemenske starešine kako bi razgovarali o važnim pitanjima i donosili odluke.
Auto možete parkirati kod kafane 'Dubirog' na raskrsnici panoramskog puta i puta prema Zatrijebaču. Odavde vodi markirana seoska staza preko pašnjaka isprekidanih čudnim kraškim formacijama ka ivici kanjona Cijevne.
Pješačka staza ima dužinu od 4.8 km i tura, koja nije previše zahtjevna, traje oko 1,5 sati. Preporučuje se nošenje planinarskih cipela. Najbolje je šetati u pravcu kazaljke na satu, jer je druga polovina ture – nakon nekadašnje granične ispostave – malo zahtjevnija, tako da je za početnike bolje vratiti se istim putem. Inače, ako želite produžiti, staza vas vodi dalje kroz guste bukove šume i preko strmog brda, a na kraju se vraćate na plato Kučkih korita.
Većina vikendica je napuštena van ljetnje sezone, ali oko nekih kuća i zimi lutaju stada ovaca s usamljenim čobanima. Nekadašnja patrolna staza graničara, koja je dobro markirana, vodi vas nakon 30-40 minuta, pored njiva i livada, crkava i vikendica, pa dalje kroz bukove šume, do jednog veličanstvenog mjesta, jednog od najljepših vidikovaca koji postoje u Crnoj Gori: Grlo Sokolovo.
Na nadmorskoj visini od 1386 m – na mjestu gdje je nekada postojala granična ispostava koju je koristila granična patrola Titove Jugoslavije – sada je uređen vidikovac sa informativnom tablom i znakovima upozorenja.
U okviru projekta 'Panoramski putevi Crne Gore', ovdje su postavljene udobne klupe s kojih možete uživati u prekrasnom pogledu. Duboko ispod vas možete da vidite rijeku Cijevna i selo Tamara u Albaniji. Po ogromnoj litici raštrkane su brojne pećine, a borovi rastu direktno iz strmih stijena. Tu Crna Gora još jednom pokazuje ogromnu snagu svoje prirode koja odstavlja duboki utisak na sve ljubitelje divlje ljepote.
Mnogi stranci su u međuvremenu otkrili ovo jedinstveno mjesto. Nadam se da će se i čitaoci ovog putopisa, koji još nisu obišli ovaj veličanstven vidikovac, odlučiti da makar ovog proljeća – kada je visoravan prekrivena divljim cvijećem i biljem – naprave ovu pješačku turu do Grla Sokolovog.
(Fotografije: Marianne van Twillert-Wennekes, Paul Wennekes)
Tekst i fotografije su zaštićene autorskim pravima, prenošenje je dozvoljeno uz postavljanje linka i isticanje autora i izvora.
