Nijedan događaj iz burne crnogorske svakodnevice u kojoj se na neđeljnom nivou levitira u duhu "biti ili ne biti", nije podigao toliko prašine koliko ovogodišnji Montesong.
Sve u vezi ove manifestacije (neko će reći priredbe) izazvalo je kontroverze i punilo medijske naslovnice.
Od voditeljskih gafova, loše napisanog i još gore realizovanog scenarija, selekcije autorskog tima, do pitanja pobjednika na koje ni dan danas nemamo odgovor. Sve u svemu - katastrofa ostaje sinonim za ovogodišnji Montesong, dok bilo koji pokušaj smještanja ovakvog suda u domen provincijskog hejta, ostaje neubjedljivo lično kockanje sa najpovršnijim standardima estetike i kulture.
12Ruku na srce, nije da nismo navikli na spektakularan ritam skandala sa adrese Javnog servisa. U tom ritmu je, u međuvremenu, od Montesonga već stigao novi skandal (otkaz poznatom TV licu Siniši Adamoviću). Međutim, neuporedivo jače od svega poražava bolna istina da je jedna otužna TV tužbalica "zabavnog sadržaja" javnost neuporedivo jače animirala od istorijskih događaja kroz koje smo prošli, i kroz koje prolazimo.
Zamislite da je pažnju Montesonga imalo potpisivanje jednog Temeljnog ugovora, kojim smo se probudili u zemlji bitno drugačije kulturno-istorijske lične karte. Ili, drastično ugroženih odnosa sa zemljama regiona i Evrope. Političkih hapšenja? Lomljenja izbornih kutija prema kojima je država nemoćna? Sistemske radikalizacije mladih u školama kroz reafirmaciju "tradicije"?
Ne. Svaka važna društvena tema ostala je nebitna naspram Montesonga.
Istini za volju, prošlo je dosta vremena od "ko je pušio o trošku države" do jubileja RTCG i izbora za predstavnika na Eurosongu sa čijim scenariom direktor Javnog servisa nije upoznat. Ako nije upoznat sa scenariom (niti ga je scenario po sopstvenom priznanju interesovao) sa čim onda, kog đavola, jeste?
Baviti se Montesongom, za mene znači baviti se pitanjem odgovornosti, profesionalizma i poslovne etike… Dobrog ukusa… Savjesti.
Jer, nereagovanje na bezbroj ozbiljnih "kikseva", poput uvrede na račun Šavnika, može da dođe isključivo sa adrese teškog provincijalizma i odsustva obrazovanja.
Jedno je kad opskurni medij nebiranim riječima blati bez kriterijuma onoga ko nije na njegovoj ideološkoj liniji, a drugo je kad Javni servis, finansiran od novca nas, građana, u prime time-u prospe septičku jamu neukusa, nevaspitanja i nekreativnosti.
Ultimativni nivo tog prosipanja je svačije bježanje od odgovornosti. Nadrealni nivo je već, superiorna odbrana cijelog događaja, uz negaciju kikseva, i autopohvale za rezultat strave i užasa.
Ne, gospodo autori, producenti i realizatori Montesonga, niste napravili "uspješan projekat", ali jeste nacrtali moralno estetsku realnost u kojoj živimo.
Na tome vam hvala, ali pohvale na sopstveni račun slušati nećemo, pogotovo kad ste svoju oskudicu kreacije i ukusa razmahnuli javnim novcem! Ili kad ste selektovali numeru koja krši pravila Eurosonga... Kad ste pjesmu proglasili pobjedničkom… Kad ste pjesmu na "džentlmenski način" diskvalifikovali… Kad je ta pjesma, uistinu, najbolja od ponuđenih…
Dok god budemo mogli bez konsekvenci javnu blamažu da predstavljamo trijumfom, najbolji među nama ostaće u sjenci najgorih. Baš zato, jer nema ko da ih odbrani od samouvjerene gluposti i neukusa.
Montesong će uprkos kukavičjim skrivanjima iza samopohvala i loših opravdanja ostati sinonim za zamjenu teza u kojoj je estetska kritika hejt, a bježanje od odgovornosti "gospodsko držanje".
