Možda DPS još uvijek nije dobio, ili bolje reći zaslužio, koalicioni kapacitet, ali zato PES i Demokrate gube bilo kakav kapacitet. Zaslužili su naziv „aritmetičke nule“ u predizbornim koalicijama. Jer, koju god političku grupaciju pa uparite sa nekom od njih dobićete matematičku težnju nuli. U budvanskom scenariju jer čak vrlo moguće da se dosegne i ona apsolutna.
Naravno, ovo im ne smeta da imaju dvadesetak ministara u Vladi i da nijednom od njih etika ne remeti mir. A, čudna je ta Budva. Ima ona neka svoja pravila i načine ponašanja, koji su u najmanju ruku neshvatljivi drugima.
2Evo, na primjer, više je budvanskih gradonačelnika završilo iza rešetaka nego li u jednom Medelinu. Ovaj posljednji čak i pod istim okolnostim i optužbama kao ovi kolumbijski. Birate ih, svaka vam čast.
I, nisu samo gradonačelnici nešto čime su ovi „novi“ odlično iskopirali one „stare“.
Nepotizam je u Budvi prisutan decenijama, u stvari njegovi korijeni su mnogo stariji, čak je i Ljubiša pisao o nekim njegovim oblicima. Ali, ovo šta imamo posljednjih decenija je nivo na kojem bi im pozavidio i čuveni Saparmurat Nijamazov.
U većini budvanskih javnih preduzeća radi se u dvije smjene. Ne zbog toga što ima previše posla, već zbog premalo stolica, pa se na ovaj način dovijaju kako bi svako dobio svoje parče administracije. Plate nisu parčane, one se dobijaju u punom iznosu, ako se uopšte i dobiju, jer je za njihovu isplatu potreban novac kojeg nema i potpis gradonačelnika kojeg, takođe, nešto nema posljednjih mjeseci.
Budva je maleni gradić sa previše potencijala, pa je valjda i nepotizam prirodno stanje stvari.
Prirodno u onoj mjeri koju nam zdrav razum dozvoljava da prihvatimo. Ono što je nemoguće prihvatiti i šta je definitivno van svakog razuma, jeste pokušaj direktora budvanskih komunalaca da u nekoliko dana prije izbora zaposli sve šta je imalo ličnu kartu i pravo glasa u Budvi.
Kada su mu saopštili da će zbog toga biti suspendovan, on je odlučio da ukrade pečat. Ovo je nivo onog đeteta sa kojim neće niko da se igra ali koje ima loptu, pa ako ne može on - neće ni lopta.
Nego da se vratimo ovim „apsolutnim nulama“.
Često se na mim stranicama, kada su Demokrate tema, pojavi jedna relativno stara fotografija na kojoj su u jednoj maloj barci Bečić, Bogdanović i Šaranović. Fotografija je uslikana u budvanskoj opštini prije nekih petnaestak godina kada su, tada mladi, SNP-ovci uveliko razmišljali da okrenu leđa svojim starijim i iskusnijim kolegama i sami se odmetnu na nemirnu pučinu crnogorske politike.
I, puno se toga izdešavalo proteklih desetak godina, u kojima su Demokrate aktivno učestvovale. Nije davno bilo, pa se pokušajte sjetiti, kada su vodili bitku oslobađanja budvanske opštine od kriminalaca, prevaranata i nezapamćenog nepotizma.
Uskakali su tada kroz prozore i razne druge otvore, ne bi li na čistac istjerali kriminal iz metropole crnogorskog turizma. Jedan od njih je od velikog ushićenja i straha imao čak donkihotovski sukob, oči u oči, sa pištoljem.
I, uspjeli su da uđu. No, umjesto da sa sobom unesu ono što su grčevito obećavali, oni su samo sve zatečeno digli na veći nivo, naravno kada su u pitanju nelegalne radnje, političko zapošljavanje, korupcija...
Ali, rekoh čudna je ta Budva, voli ona hitove za jedno ljeto i kratko pamti, pogotovo još ukoliko su ti hitovi iz susjedne nam produkcije. Na festivalu mediteranske muzike u Budvi jednog ljeta pobijedila je pjesma, tupavog naziva „Anka Kotoranka“, sa muzikom „pozajmljenom“ od dječje pjesmice. Uvijek su Budvani znali da prepoznaju kvalitet. Na tom istom festivalu učestovala je i numera pod nazivom „Goro moja“, čiji je tekst napisao Minja Perić, a izveo je cetinjski Perper.
Sve političke partije, predizborne koalicije, grupe građana, kriminalne grupe i drugi koji su se pojavili na ponovljenim budvanskim izborima dobili su, skoro „u bob“, isti broj glasova. Svi hitovi od ljetos još uvijek „drmaju“ Budvom.
Sa raznih gradskih razglasa po malim trgovima u Starom gradu mogu se čuti hitovi Danice Crnogorčević, Jadranke Barjakarević... a nerijetko ove lijepe ženske vokale decibelima prekriju stihovi starog ljetnjeg hita hit Mobey Dick-a – Rodićeš mi sina, kralja kokaina...
Jedino šta se u Budvi više ne sluša jesu pjesme PES-a i Demokrata, ili kako ih od milja nazvaše Pesokrate. Njihovu očigledno izlizanu i dosadnu mantru - Nećemo sa DPS-om, više niko ne sluša. Ok, palilo je mase mjesecima nakon avgusta 2020, ali sada morate ponuditi nešto više od toga.
I, gospodo, ponudite ostavke za posao koji ne umijete da obavljate. Jer, dramatično usporeni snimci na spotovima, kako profesionalno, zamišljeno i opasno izlazite iz službenih automobila, može da zadivi jedino još nekog iz vaše porodice. Za ove ostale ste istrošena TDK kaseta koju niko više ne želi slušati.
Ako ovako nastavite, uskoro ćete svi stati u onu malu barku s početka priče. Nije šljiva, ali makar morem plovi.
