Napominjući da sve zavisi od epidemiološke situacije, Ratković je naglasio da ove godine ne možemo očekivati ozbiljnije učešće organizovanog turizma, koji je kod nas učestvovao sa oko 40 odsto u izvorima rezervacija.
,,Orijentacija treba da bude na direktan buking, odnosno motoriste, dakle na našu zemlju, region, i obližnje evropske zemlje, moguće i Njemačku. Tu su Hrvatska, Francuska i Italija u boljem položaju, ali nijesu druge mediteranske turističke destinacije. Susjedna Hrvatska, naročito Istra i Kvarner, su u daleko boljem saobraćajnom položaju”, pojasnio je Ratković.
Naš sagovornik je ocijenio da je priprema za predstojeću turističku sezonu ,,gotovo nemoguća misija”.
,,Nabavljati, primati radnike, zaduživati se, a ne znati hoće li sezone uopšte biti. Ko tu uopšte može biti pametan? Put treba da osvijetli medicina i visoka politika, da procijeni vjerovatni kraj pandemije i termin aktivacije vakcine, kao i ponovnih otvaranja granica i svih vidova međunarodnog saobraćaja. Pod tim fenjerom turizam bi dobio izgledne inpute i osnove za svoje preduzetničke odluke”, naveo je Ratković.
Ratković je podvukao da je turizam, do sada, među prvima izlazio iz ekonomskih kriza i bio katalizator antikriznog hoda ukupne ekonomije.
,,Mi samo trebamo strateški uvezati cio turistički reprolanac, od poljoprivrede, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, čiste industrije, i onda ćemo, u okviru naše zemlje, imati turizam u kojem sinergetski i skladno djeluje mnogo grana u jednoj grani”, procjenjuje Ratković.
ANALITIKA: Kakva je situacija sa bukingom, otkazuju li se grupni i individualni aranžmani za maj, jun, jul?
RATKOVIĆ: Turistički poslenici javljaju da je organizovani turistički buking stao, kako prema našoj destinaciji tako i prema drugim destinacijama na Mediteranu i šire. Pandemija i turizam, kao i cijela međunarodna trgovina - ne idu zajedno, sa izuzetkom dijela elektronske trgovine.
Iz Savjeta njemačkih turoperatora su umjereni optimisti od jula do avgusta pa nadalje, ali samo u slučaju optimističkog scenarija smirivanja pandemije. U tom slučaju bi prednost imale zemlje na bliskim relacijama od Njemačke, uz uslov da uspješno upravljaju krizom i da imaju kredibilan zdravstveni sistem, približno na nivou standarda Njemačke.
Sve zavisi od epidemiološke situacije. Dakle, ne možemo očekivati u ovoj godini ozbiljnije učešće organizovanog turizma, koji je kod nas učestvovao sa oko 40 odsto u izvorima rezervacija. Orijentacija treba da bude na direktan booking, odnosno motoriste, dakle na našu zemlju, region, i obližnje evropske zemlje, moguće i Njemačku. Tu su Hrvatska, Francuska i Italija u boljem položaju, ali nijesu druge mediteranske turističke destinacije. Susjedna Hrvatska, naročito Istra i Kvarner, su u daleko boljem saobraćajnom položaju.
ANALITIKA: Kako komentarišete najnoviju prognozu Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) po kojoj bi crnogorska i hrvatska ekonomija u ovoj godini trebalo da oslabe devet odsto, između ostalog zbog očekivanog pada prihoda od turizma? MMF za Crnu Goru u 2020. projektuje i manjak od 17,9 odsto kada je u pitanju bilans tekućeg računa...
RATKOVIĆ: Vjerujem analizama MMF, jer to rade eksperti. Bojim se da su u pravu u pogledu projekcija i za nas. Deficit tekućeg bilansa sa inostranstvom je na žalost, tradicionalan i to je naš strukturni problem. Nužna je supstitucija uvoza, prije svega proizvodima primarne poljoprivrede i prerađivačke prehrambene industrije, za što imamo dobre uslove, pogotovu na bazi integrisanih poljoprivrednih gazdinstava, na kojima je Poljska napravila razvojni bum. Takav razvoj dobro štima u korelaciji sa turizmom.
ANALITIKA: Što raditi u slučaju da Crna Gora, kao što ima naznaka, u junu otvori granice, ali da zbog razmjera epidemije u zemljama okruženja ne bude mogla računati na goste iz Srbije i(li) BiH? Šta ako se u dogledno vrijeme ne popravi situacija sa aviosaobraćajem?
RATKOVIĆ: To su razni scenariji. Mi smo do sada imali situaciju da nam dominiraju gosti iz Srbije, a značajno je bilo učešće i gostiju iz BiH, Kosova, Albanije…To su, međutim, bili gosti niže platežne moći i visoke sezonske koncentracije, koji su dominantno koristili jeftine aranžmane (privatni smještaj u domaćinstvima i vikendice, prije svega). Vidjeli smo cijelu devetu deceniju da turizam koji se bazira na tim tržištima ne može biti ekonomski održiv. Ali sada, makar i privremeno, važi pravilo - “bolje išta, nego ništa”.
Bez avio saobraćaja nema međunarodnih turističkih tokova, ali ne skupog linijskog, već čarter prevoza, na što ćemo vjerovatno čekati do iduće sezone, kao i niskotarifnih aviona, čije bi korišćenje bilo efektivnije u saradnji sa Hrvatskom, odnosno zračnom lukom Čilipi u Dubrovniku. Kada će se deblokirati avio saobraćaj zavisi od razvoja epidemije. Vjerujem da će iduće godine situcija u tom pogledu biti regularna.
ANALITIKA: Što ako tokom ljeta ostanu na snazi mjere vezano za zabranu javnih okupljanja i socijalnu distancu?
RATKOVIĆ: Ako tako ostane, znači da pandemija još traje i da nema uslova za turističke tokove. To je sumorni scenario, koji, vjerujemo, ipak neće doći, ali mi mu moramo biti naredni. Postavlja se pitanje kako finansirati turizam u tako sumornom scenariju. Međutim, u takvoj situaciji bi se našle i druge zenlje, bio bi to globalni problem, pa se nadamo i u globalna riješenja. Ima ona poslovica: “Đe svi Turci tu i mali Mujo”.
ANALITIKA: Kako se u ovako neizvjesnim uslovima uopšte pripremati za turističku sezonu? Kako se veliki turoperatori ponašaju u ovim okolnostima?
RATKOVIĆ: To je gotovo nemoguća misija. Nabavljati, primati radnike, zaduživati se, a ne znati hoće li sezone uopšte biti? Ko tu uopšte može biti pametan? Put treba da osvijetli medicina i visoka politika, da procijeni vjerovatni kraj pandemije i termin aktivacije vakcine, kao i ponovnih otvaranja granica i svih vidova međunarodnog saobraćaja. Pod tim fenjerom turizam bi dobio izgledne inpute i osnove za svoje preduzetničke odluke.
ANALITIKA: Kakva su očekivanja vezano za glavnu sezonu i postsezonu? Da li se možemo nadati uspješnoj sezoni?
RATKOVIĆ: Ukoliko se ostvari optimistički scenario (normalizacija jul, avgust…) mogli bi se nadati direktnom i elektronskom bukingu, koji bi otvorio perspektive za glavnu sezonu i postsezonu. To, normalno ne bi moglo kompenzovati dugu predsezonsku rupu, ali bi ublažilo problem i reduciralo gubitke. Sa reduciranim gubicima bi bila lakša priprema naredne turističke sezone.
ANALITIKA: Da li računate da bi ovog ljeta trebalo sniziti cijene smještaja za domaće i goste iz regiona?
RATKOVIĆ: Politiku cijena treba prilagoditi izglednim tržištima i njihovim očekivanjima, i ne samo politiku cijena nego i politiku proizvoda. Kriza će dovesti do generalnog sniženja cijena turističkih aranžmana, tako da i mi moramo ići u korak sa konkurencijom.
ANALITIKA: Da li biste savjetovali nekome da ove godine investira novac u mali biznis na primorju?
RATKOVIĆ: Treba biti jako selektivan. Sigurno bih savjetovao ulaganja u ruralni turizam, čiji je neminovni i esencijalni pratilac ruralna agrikultura. Nije sada vrijeme da na prvo mjesto stavljamo ulaganja u “tešku” turističku industriju, velike hotele i rizorte, pa i male hotele, nego da sagledamo trendove globalnih kretanja, pa će biti prilika u narednoj i narednim godinama. Održavanje postojećih objekata i njihovo obogaćivanje i osavremenjavanje je uvijek aktuelno, a realizacija treba da zavisi od mogućnosti kvalitetnog finansiranja. Sada je, da se marksistički izrazimo, vremenski prioritet prosta, a ne proširena reprodukcija.
ANALITIKA: Ranije ste u izjavi za naš portal ocijenili da jedna loša turistička godina može naškoditi turizmu, ali da ga ne može uništiti. Što ako se do vakcine ne dođe brzo, pa se i naredne turističke sezone budu odvijale u uslovima pandemije?
RATKOVIĆ: I sada sam na tim pozicijama. Turizam je, globalno gledano, neuništiv. On je, do sada, među prvima izlazio iz ekonomskih kriza i bio katalizator antikriznog hoda ukupne ekonomije. Mi samo trebamo strateški uvezati cio turistički reprolanac, od poljoprivrede, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, čiste industrije, i onda ćemo, u okviru naše zemlje, imati turizam u kojem sinergetski i skladno djeluje mnogo grana u jednoj grani.
Ne smatram utemeljenim razmišljanja tipa “možemo li se osloniti samo na turizam kao jedinu granu”. To je u slučaju Crne Gore vještačka dilema, ako turizam razvijamo integralno i skladno sa reproduktivno povezanim djelatnostima. Razvoj turizma vuče i razvoj svih drugih reproduktivno povezanih grana. Dakle, ne smijemo se prepuštati tržišnoj stihiji ili tržišnom automatizmu (”nevidljiva ruka”), već imati regulisano tržište i simultano i skladno razvojno planiranje i upravljanje održivim razvojem putem upravljanja implementacijom razvojnih strategija. Normalno, to se neće raditi direktivama, već mjerama ekonomske politike.
ANALITIKA: Kakva je pomoć, po Vašem mišljenju, potrebna turističkoj privredi?
RATKOVIĆ: Pandemiju ne može samostalno podnijeti nijedna privreda, a kamoli turistička. I to ne samo pandemiju, nego i zemljotrese. Sjetimo se da smo obnovili naš turizam nakon potresa 1979. godine zahvaljujći solidarnoj novčanoj pomoći– velikim donacijama republika i pokrajina bivše Jugoslavije, koje su, opet, imale svoje koristi od toga putem angažovanja njihovih kompanija u obnovi i izgradnji porušenih i novih kapaciteta.
Turistički preduzetnici trebaju biti pozvani da naprave svoje indikativne lapidarne planove sanacije, sa operativnim projekcijama najmanje do maja 2021 godine, gdje bi se pokazala dinamika novčanih tokova i po mjesecima definisali finansijski gepovi i načini njihovog pokrića. Iz toga bi se sagledali putevi saniranja pojedinih turističkih preduzeća i izveli bilansi saniranja za cijelu granu.
Pomoć Države bi se kretala u pravcu koji je premijer Marković najavio, s tim što se te mjere moraju protezati ne na dva mjeseca, već na duži vremenski horizont, kako je prethodno navedeno. Te se mjere moraju konkretizovati i operacionalizovati, kao što to radi susjedna država Hrvatska.
Mjere pomoći koje prističu iz premijerovog obraćanja i nadovezuju se na njega bile bi slijedeće: regresiranje plata do isteka sanacionog perioda, moratorijum na otplatu investicionih kredita makar dvije godine, poreska oslobođenja i umanjenja u sanacionom periodu i sl. Po isteku sanacionog perioda projektovale bi se razvojne mjere, odnosno mjere podsticanja održivog razvoja turističkog i pratećih sektora.
