U završnom dijelu knjige “Off the map: the story of the suppression of Montenegro: the tragedy of a small nation” („Izbrisana sa mape, uništenje Crne Gore-tragedija male nacije“ 1921), profesor iz Vinčestera (Velika Britanija), Aleksandar Divajn konstatuje sljedeće:
AKCIJA FRANCUSKE PROTIV CRNE GORE
Dva potpuno drugačija faktora ubjedila su francusku vladu da usvoji ovaj stav. Sa jedne strane, grupa kapitalista (sa kojima su bili povezani određeni francuski političari i diplomate), dobili su tajne koncesije pod uslovima praktično nametnutim Beogradu na jugu Srbije, Bosne, Hercegovine, Makedonije i Crne Gore.
Profesor Aleksandar Divajn
Ova grupa kapitalista je praktično vršila pritisak na francusku vladu da ukine Crnu Goru kao nezavisnu državu. Za uspjeh ovog poduhvata dobile bi se crnogorske šume i luke. Zvanična Srbija, sa svoje strane, tražila je kompenzaciju za žrtve koje je podnijela i prateći njen plan propagande predstavila je Crnu Goru i njenog vladara za izdajice zajedničkog cilja saveznica tako da saveznice nisu smatrale Crnu Goru vrijednu pažnje. Odatle je prirodno bilo pokloniti je kao kompenzaciju Srbima. Zvanična Francuska je prihvatila srpsko rezonovanje i kako bi prikrila očigledno nedosljedan stav, dala je francuskoj štampi punu slobodu napada na predstavnike Crne Gore, dok je nametala drakonske mjere na bilo šta što se činilo povoljnim za kralja Nikolu i njegov narod.
Ove koncesije takođe objašnjavaju dio srpsko - francuske diplomatije, pod imenom krfski pakt, kojim je uništena crnogorska država. Suvišno je ovdje opisivati stvaranje, sadržaj, formu ili trenutak odabran za publikaciju ovog pakta, jednostavno ćemo ga pomenuti kao još jedan dokaz koji je zvanična Francuska pripremila za istrebljenje Crne Gore još daleke 1917.godine.
35Dakle, o pitanju uništenja Crne Gore odlučivale su Francuska i Srbija. Ali kako je zvanična Francuska imala neke ostatke samopoštovanja, nije bila spremna da sama preuzme na sebe izvršenje ovog plana, već je to učinila Srbija dok je Francuska preuzela zadatak pružanja diplomatske podrške Srbiji pred Velikim silama, vodeći ih užasnim manevrima kako bi shvatili da interesi u igri zahtijevaju sličnu podršku Velike Britanije i Italije.
Užasan dokaz djelotvornog učešća zvanične Francuske u uništenju Crne Gore je pritisak francuske vlade na kralja Nikolu da ostane u zemlji kako bi se pomogao srpski državni udar. Drugi dokaz se ogleda u činjenici da francuski generali, neposredno prije Božića 1918, vidjevši mogućnost poraza njihovog pokušaja, otvoreno šalju iz Kotora vojsku, puške, municiju i hranu, kako bi pomogli srpskim uzurpatorima.
Cjelokupno ponašanje francuske diplomatije prema Crnogorcima u egzilu sada postaje potpuno jasno. Francuska vlada, uprkos stalnim molbama zvanične Crne Gore da joj se obezbijede sredstva za stvaranje crnogorskih jedinica, uvijek su odbijali, a ovo sve jer nisu željeli da crnogorska vojska, jednom kada porazi ili progna neprijatelja sa Balkana, bude mogla ponovo ući u svoju oslobođenu zemlju.
Francuski državnici su potisnuli subvencije koje su saveznice namijenile za pomoć Crnoj Gori u obnovi nezavisnosti, nesumnjivo se nadajući da će onemogućiti postojanje zvaničnih predstavnika Crne Gore i izgladnjujući rodoljube, natjerati ih da se predaju Srbima.
Francuski predsjednik Rejmon Poenkare
Sada je jasno da su ozloglašena pisma g. Ponkarea i g. Pišona, svanjihova lažna obečanja, imala su samo jedan cilj, davanje vremena Srbima da suoče saveznicke sile sa već svršenim šinom.
Srpska ruka je teško povrijedila crnogorski narod čak i prije primirja u novembru 1918. godine. Ali kralj Nikola je i dalje bio živ, i dok god je on živ, odani crnogorski narod je vjerovao u njegov povratak. A nezavisnost Crne Gore je oduvjek bila moguća ukoliko se kralj Nikola vrati-srpski imperijalisti su to prilično dobro razumjeli.
Dakle, ni pod kojim okolnostima ne smije se dozvoliti kralju Nikoli da se vrati.
Predsjednik SAD Vudro Vilson
Istina, predsjednik Vilson i premijeri Velike Britanije, Francuske i Italije u više navrata su izrazili volju da se Crna Gora potpuno oslobodi kao Belgija, slali poruke prijateljstva kralju Nikoli, nisu davali nikakvih naznaka da su razmišljali o skidanju kralja Nikole sa trona ili ukidanju njegovog naroda zarad srpske vladavine. To je bio posao srpskih agenata da prikažu aneksiju Crne Gore kao svršen čin, kao i da učine privid kako su Crnogorci sami odbacili svog kralja i odabrali da budu priključeni kao provincija u okviru Jugoslavije.
SKANDAL NOVČANE POMOĆI
Nije bilo dovoljno što nikakva ,,finansijska pomoć'' nije mogla stići do teško napaćenog crnogorskog naroda tokom austrijske okupacije. Prilikom evakuacije Austrijanaca, Srbi su ih pokorili i odmah pokazali svoju vlast. Svoj britanskoj finansijskoj pomoći je odbijen prijem ili je izbačena. Misija medicinske pomoći kanadskog pukovnika Barnama u Crnoj Gori bila je pod strogim nadzorom od strane srpskih vlasti i na kraju je izbačena. [1]
Regent Aleksandar Karađorđević
Ne samo to već i po pitanju snabdijevanjahranom crnogorskih zatvorenika u ratu sa Austrijom, srpske taktike su jasnije sprovođene. Zatim, nakon ignorisanja nadljudskih napora zvanične Crne Gore i crnogorskog naroda, koji je u ljeto 1915. godine uskratio svojoj djeci zadnji zalogaj kukuruznog hljeba da bi ga dali izgladnjelim srpskim vojnicima na Velikom Povratku, Srbi iz Pariza i njihovi agenti u Bernu su se složili da daju minimalnu novčanu pomoć crnogorskim zarobljenicima samo pod uslovom da prodaju svoj razum.
Kako su Srbi sproveli svoj plan: pošto Crna Gora nije imala svoje diplomatsko predstavništvo u Americi, trebala je da dobije pomoć od američkog crvenog krsta putem posrednika srpske vlasti. A oni su zatim uzeli novac i podijelili jedan dio između Crnogoraca koji su imali predlog određenog crnogorskog pobunjenika, pripadnika iz Kej d Orseja. Štaviše, ova pomoć je podijeljena Crnogorcima ne kao poklon velikodušne Amerike već kao milostinja srpskih političara i radikalne stranke te zemlje!
General Franše D Espere
Istovremeno Crnogorcima u zarobljeništvu su rekli da ne očekuju nikakvu pomoć od svoje vlade već da se moraju zadovoljiti onim što im Srbija šalje. Beograd je zaista postavljao svaku moguću prepreku na putu dobijanja finansijske pomoći od fondova Saveznika bez obzira što su bili namijenjeni njihovim nesretnim zarobljenicima. Avaj! ove intrige su veličanstveno uspjevale, a Crnogorci u zarobljeništvu su ubrzo prestali da primaju ikakvu pomoć od svoje vlade.
Istina je da su određene misije novčane pomoći SAD-a imale odobrenje da uđu u zemlju ali u svakom slučaju one su bile pod srpskom kontrolom dok je samo mali dio rezervi, manje od pet posto, podijeljen izgladnjelom crnogorskom stanovništvu.
Kralj Nikola u egzilu u Francuskoj
Hrana, sjeme, odjeća, medicinske zalihe, i druge neophodnosti koje su poslali Amerikanci svojom dobrom voljom za pomoć narodu koji je bio uništen ratom i gladovanjem, preusmjereni su na potrebe Srbije. Crna Gora je trebala da nauči da je od tada njeno opstanak zavisio isključivo od Srbije“.
(Kraj)
[1] Ovo pitanje je bilo predmet debate u kanadskoj skupštini i dalje izaziva veliko interesovanje u zemlji- A.D.
