Prošlo je još jedno Bogojavljenje, „crveno slovo“ začudnog imena, koje i najvećeg vjeroskeptika plijeni motivirajućom snagom optimizma kojim odiše.
Međutim, optimizam vrlo brzo pobjegne glavom bez obzira kada, pod plaštom tradicije, lokalna momčad i njihovi duhovni gurui, testosteronskom paradom kiča, kukastih i pravoslavnih krstova na bicepsima i tricepsima vajanih ispred zgrade, nakon jutarnjeg dojča, objasne svima nama kakva nas budućnost čeka.
Sjeli smo u prve redove. Čekamo da predstava počne! Čekamo odgovore. Tražimo odgovore!
Na tim je mišićima, poput egipatskih kamenih ploča, zapisana povijesna sudbina naše zemlje. Ne hijeroglifima, već zatvorskim tetovažama. Imamo li mi ikakvo pravo da se nadamo bilo čemu boljem, ima li ikakvog prostora za optimizam kada vidimo bogojavljenske „svečanosti“ po našim gradovima?
Da li je euforija oko manjinske vlade, koja je protutnjala portalima, mrežama, kafanskim stolovima i našim glavama - nerealna? Ili je ona, zaista, makar prvi korak u sređivanju ovog galimatijasa koji je nastao zbog svetosavskih jahača apokalipse. Sažeži!
Čuli smo Jokovića, bez uvrede - političara B kategorije, na emotivnom i neartikulisanom pressu SNP-a, mučeći se da zaokruži neki smisao uz sufliranje kolega, kako politički urinira po dojučerašnjem saborcu, parodirajući njegovu misiju. Saznali smo, naime, kako im je Krivokapić u fazi projektovanja vlade, donosio neke crteže sa 12 stubova i 12 apostola.
Do juče je isti čovjek bio zaklet na vjernost svom premijeru, poput kamelotskog viteza. Brzina kojom današnja politička elita demonstrira siromaštvo skrupula, zastrašujuća je.
Svako je svakome zabio nož u leđa, prvom prilikom, čim se stekla šansa za neku bolju fotelju. Čim je supruga, u krevetu, otvorila Pandorinu kutiju ambicija sa: „Da čujem, ko je moj direktor? Ko je moj ministar!? Ko je moj predsjednik vlade!?“ „JAA!! Ja sam tvoj predsjednik! Ja!“ Eskobar je, dakle, ako ništa, unio malo akcije u krevete crnogorskih poslanika.
Postoji li projekat Srpski svet? Jesu li popovi u UO Univerziteta u redu? Treba li i dalje biti slijep, nijem i gluv za ove dileme?
Iz presa SNP-a smo saznali ono što nas je zanimalo, uprkos tome što je hiperemotivnost zaglušavala smisao, jer ako ćemo iskreno posljednji put su bili relevantni kad je Milošević dolazio u Berane, a njihovi mediji na naslovnicama klonirali ljude u masi.
SNP se nije distancirala od ovoga što je vazda bila, nego je uvidjela priliku da Frontu ukrade posao autorizovanog distributera srpstva, pa je pomenuto ono „najvažnije“ - poboljšanje odnosa sa Srbijom, potpisivanje Temeljnog, realizacija projekta „Otvoreni Balkan“.
Naravno, pošto pucaju od principijelnosti, euforično je saopšteno da kategorično odbijaju svaku saradnju sa DPS-om! Da se smrzneš! Kakvi principi, čovječe! Pošto će im upravo DPS omogućiti da posle 20 godina aktivne nebitnosti budu neki faktor na političkoj sceni, zamislite kvalitet te principijelnosti.
Manjinska vlada kao ideja dolazi sa adrese URE - ideja protiv koje je ista partija bila energično protiv.
Ali, kroz Dritana progovara sam bog Eskobar kome je jasno da imati Front u vladi NATO države znači i imati redovno servisiranje ruskih obavještajaca tajnim informacijama. Svima nama je to bilo kristalno jasno i 30. avgusta 2020. uveče! Pa kad se okupilo 50 ili 80 hiljada ljudi u Podgorici, koji su dobronamjerno i javno Dritana MOLILI da sprovede ideju poput ovakve manjinske vlade, on im je odbrusio da prestanu da leleču.
Svako je svakome zabio nož u leđa, prvom prilikom, čim se stekla šansa za neku bolju fotelju
Znači, morali smo sav pakao od godinu i po osjetiti na svojoj koži, svi koji nismo pristajali na taj buđavi, retrogradni, nacionalistički, folklorni društveni patos, da bismo došli do ovoga? Morali smo preživjeti i suzavce i gumene metke, i etikete terorista, ekstremista i nacionalista?
Istorija vas je valjda do sad naučila da je istu ideju, istim etiketama, ista politika proganjala 90-ih, da bi Liberali u međuvremenu postali standard i primjer pojma građanskog. Evo, za samo nekoliko mjeseci, isto će se morati dogoditi i sa belvederskim demonstrantima, jer je inercija kosmičke pravde neizbježna.
Hiljade nepravednih otkaza!? Hiljade litijaških zaposlenja? Ćutati na progone intelektualaca? Žmuriti na infiltraciju crkve u sve društvene nivoe?
Komadanje ugleda građanskih aktivista u In4s-u? Nazivati pećinskim nacionalistima borce za ljudska prava? Potpisati (ili ipak ne) Temeljni ugovor?! Koliko samo izazova čeka partije nove vlade, a ovog puta neće imati alibije u obliku neofašističke koalicije (DF) i družine opijene srpstvom, svetosavljem i korotom za Kosovom, okupljenih oko Kavajinog đaka Krivokapića.
Sjeli smo u prve redove. Čekamo da predstava počne! Čekamo odgovore. Tražimo odgovore! Da li i dalje lelečemo? Jesmo li i dalje teroristi? Hoće li se opet univerzum drugačije tumačiti u odnosu na nove angažmane? Jesu li Čirgić i Radoman žrtve političkog progona?
Postoji li projekat Srpski svet? Jesu li popovi u UO Univerziteta u redu? Treba li i dalje biti slijep, nijem i gluv za ove dileme da ne bi bio DPS bot, ili će se manjinskom vladom uvesti i novi sistem vrijednosti? Hoćemo li sa svakom novom vladom i novi raspakovati? Nikad više saradnja sa DPS? Nije li ovaj model manjinske vlade klasičan primjer političkog partnerstva?
Evropa sad? Maršal? Crna Gora radi? Majke? Razum?
