Pobjednička sahrana

Najezda ožalošćenih građana na hram u Podgorici je izraz njihove, sigurni smo, poštovani čitaoče, stvarne žalosti za preminulim najvišim sveštenikom srpske crkve u Crnoj Gori. To iskreno osjećanje, kada ga i dje ga ima, baš kao ni samog umrlog, ne treba dirati - bar dok se ne obavi sahrana - niti bi to bilo ljudski i vaspitano. Na tu crnogorsku tradiciju, običaje i poredak, ne treba niko da nas podsjeća, naravno.

Ođe je o drugim rabotama riječ.

Dolazak srpskog predsjednika i zvaničnika, kao i njihovog satelita iz Banjaluke je najzanimljiviji dio političkog pozorišta kojem prisustvujemo. Svi znaju koliko je Vučić Aleksandar volio Radović Rista, a koliko je ovaj drugi poštovao politiku srpskog predsjednika, posebno prema Kosovu. Prisustvo gospodina Vučića sahrani, povodom koje će dati intervju za TV Vijesti, je, zato, trčanje počasnog kruga. Povod je mitropolitova smrt i sahrana, a razlog je Crna Gora i njena budućnost.

Kratkotrajna nedoumica je li se g. Vučić najavio crnogorskim vlastima - što je pravilo, način i red, bilo kojim povodom i u bilo kojem svojstvu da dolazi na teritoriju naše države - riješena je prvenstveno insistiranjem crnogorskih medija kojima je stalo do takvih “sitnica”, kada već nadležni i prvopozvani za to - a Crna Gora je imala ministra vanjskih poslova i u XIX vijeku, kažu - nisu našli za potrebno da o tome obavijeste građane, mada među tim građanima ima i onih kojima je stalo do crnogorskog državnog dostojanstva i nacionalnog ponosa - bez obzira na rezultat od 41:40 na “poluvremenu” jedne važne istorijske utakmice. Još se igra, momčadi!

Ne možemo da znamo, dok ovo pišemo, sasvim asimptomatično, što će predsjednik svih Srba svijeta reći na TV Vijesti. Ako stigne da, prije toga, pročita današnji tekst zvaničnog urednika tog glasila - biće to sjajan intervju. Jer su zamjene teze izvanredne, logika je nategnuta do pucanja - tako da su ostale samo suze. Dušebrižništvo ničim ukaljano, čisto kao jutarnja rosa. Zna se i za koga - za imenovane Srbe i neimenovane ostale. I narodi koji nemaju krokodile i aligatore u epskoj poeziji nazivaju takvo prenemaganje krokodilskim suzama. A znamo da je pomenuti predsjednik sklon istima - suzama, dakle. Ili im je vičan - ako vam je tako ljepše.

Poštu počivšem će odati i sam Irinej Gavrilović, srpski patrijarh. Govor mu ne gine. Radović je vaktile izgubio bitku od gosta iz Srbije u trci za patrijarha. Ipak je Radović bio Crnogorac, teritorijalno bar, kao što se “delimično nadležni” Gavrilović jednom našalio. Vjerovatno zato nije imao šansi da izvuku kovertu sa njegovim imenom.

Sve u svemu, danas, na Lučindan, kojeg se sjećamo s tugom zbog našeg, crnogorskog Svetog Petra Cetinjskog, Crna Gora prisustvuje političkoj predstavi od velikog značaja za koaliciju koja je pobijedila na izborima 30. avgusta.

Relaksirani odgovornosti za rezultate nastupajuće vlade - jer neće sjedjeti u njoj, pa će poslije igrati ping-pong u vezi (vrlo mogućih) grešaka i odgovornosti za iste, upravo oni - čelnici Trojnog pakta - treba najpažljivije da slušaju intervju večeras i govor(e) sjutra.

Radi se o nama svima, ali, prvenstveno i direktno, i o njima. Možda će moći da čuju, ako se baš budu koncentrisali, ono otrežnjujuće “kako vam je sada, kada ste pod nama?”, iz čuvene anegdote iz Beograda, davnih dvadesetih godina prošlog vijeka, kada je jedan “ujedinjenjem” zaluđeni Crnogorac u čudu shvatio što ga pita njegov srpski kolega.

Pobjednička sahrana može da počne. Ali, ne prije nego što čujemo predsjednika Vučića.

“Dobro nam došli, predsjedniče Vučiću! Izvinjavamo se, još jednom, što smo Vas prozivali po našim novinama. Ne ljutite se, nismo mi anti-srpski orijentisani, kao neki.”