Crna Gora je danas tempirana bomba. Sati nas odvajaju od izglasavanja takozvanog Temeljnog ugovora. Dokumenta, u kome bezbroj floskula i opštih mjesta vješto kriju njegovu suštinu - crkvi tuđe države se pripisuje, priznaje, poklanja (nazovite kako hoćete) gotovo milenijumski kontinuitet u Crnoj Gori, zajedno sa kompletnim materijalnim i nematerijalnim blagom kulturne, istorijske i duhovne baštine crnogorskog, i ne samo crnogorskog naroda.
Ukoliko do izglasavanja dođe, a sve su prilike da hoće, Crna Gora u sekundi gubi više od devet vjekova sa bezbroj života branjenih svetinja. I to uspješno odbranjenih od globalnih supersila, od Vizantije preko Otomanske imperije, sve do Mletačke repubike i Austrougarskog carstva. Ni Murati ni Bonaparte nego Vulin sa domaćim izdajnicima! Zadnja je ura, dižimo se građani!
Neće se srpsko-crnogorski odnosi harmonizovati beogradskim tulumima njihovih i naših lidera
Vlada kojoj smo i mi kao građani nevoljno, iz nužde, dali podršku, samo da bi se prethodna sklonila sa scene, danas vraća svoje dugove na naš konto. I konto naših predaka.
Vlada čija je glavna agenda bila reafirmacija i oživljavanje eurointegracija, odjednom, na vrh svojih prioriteta postavlja pitanje ovog ugovora. Hitno, ultimativno, u “postupi po naređenju” stilu. Vlada, čije je navodno srednje ime bilo prevazilaženje podjela, kao društveno pitanje broj jedan stavlja “Temeljni” u centar zbivanja, koje će naše podjele dovesti na pijedestal istorijskog maksimuma.
Neće se srpsko-crnogorski odnosi harmonizovati beogradskim tulumima njihovih i naših lidera, lažnim osmjesima pred kamerama i manifestacijom naše servilnosti balkanskom ludom kralju - Aleksandru Vučiću. Još manje izglasavanjem ovog dokumenta, koji predstavlja zadnji čin instalacije „srpskog sveta“ I čin veleizdaje koji nismo imali u ovom formatu još od Janka Vukotića.
Pare i interesi su polako i efikasno, iza scene odlično odrađivali posao na način da u ovom činu nemilosrdne veleizdaje, vjerovali ili ne, učestvuju i Albanci. Naši neupitni i najvjerniji saborci u obnovi samosvjesne, suverene, evropske Crne Gore.
Siguran sam u to, da nijedan od moje braće iz Malesije ili Ulcinja, nema ni najmanju svijest o tome da dio njihovih lidera direktno učestvuje u ovoj velikoj zavjeri protiv Crne Gore. Mi Crnogorci (onaj dio koji nije protiv Crne Gore) dobro znamo da steći prijatelja u Albancu, znači imati ga za cio život. Zato danas vama, braći iz Malesije i Ulcinja, skrećem pažnju da je problem „Temeljnog“ jednako vaš koliko i Crnogoraca.
Ima li među dvije akademije nauka i umjetnosti iđe ikoga, ko će osvijestiti opasnost koja prijeti starom nasljeđu
Vješto je vama ovo pitanje servirano kao tema koje se vas Albanaca ne tiče, što je bezočna LAŽ nastala ili iz neznanja, srebroljublja, ili kombinacijom oboje. Jer, dok nas partijski lideri poput Đeljošaja nazivaju pridvorskim umjetnicima i fašistima, nas koji smo svoju mladosti dali da Crna Gora bude vaša koliko i naša, sa druge strane oni Albanci koji zaista nešto znače na ovom svijetu uvijek su nam bezrezervno davali podršku kad smo branili i građansku državu i prava na naš nacionalni identitet.
Dok smo za Đeljošaja fašisti, za Vetona Surroia, Azema Vllasia i Shkelzena Maliqia smo borci za slobodu, antidogmatizam i progresivnu Crnu Goru.
Dakle, da li je u pitanju neznanje ili srebroljublje, ali svi Albanci i njihovi lideri koji podržavaju ovaj ugovor moraju znati da njegovim izglasavanjem, oni sami svoju baštinu i tekovinu sopstvenog naroda, bukvalno poklanjaju Crkvi Srbije, istoj onoj čije ih sveštenstvo i stado oslovljava sa „Šiptari“. Kako?
Na osnovu Temeljnog ugovora, država će garantovati nepostojeći kontinuitet crkve Srbije i obavezati se da uknjiži svu neupisanu imovinu. S obzirom na to da je kontinuitet u preambuli dat od prvog vijeka nove ere, crkva Srbije dobija priliku da osim kompletnog pravoslavnog nasljeđa uknjiži i svo nasljeđe koje pripada ranohrišćanskom periodu, uključujući i ono koje još uvijek nije uknjižila Katolička crkva.
Ima li među dvije akademije nauka i umjetnosti iđe ikoga, ko će u ovom smislu osvijestiti opasnost koja prijeti starom nasljeđu Duklje, Doljana, Starog Bara, Starog Ulcinja, Svača, Gradine Martinićke, i ko zna koliko još ranohrišćanskih gradova i naseobina, među kojima se nalaze i one na teritoriji opština Ulcinj i Tuzi.
S obzirom na to da znamo koliko strastveno su Albanci u svakoj prilici branili arheološke i istorijskevrijednosti baš od Crkve Srbije (navedimo samo primjer Svača), hoće li sada Albanci odšutjeti?
Građani Crne Gore, nalazimo se pred najvećim izazovom očuvanja najdragocjenijih vrijednosti arhitekture našeg duha, identiteta, istorije i kulture. Ukoliko je ne odbranimo u narednim satima, bićemo generacija koja će ostati zapamćena kao nedostojna svojih predaka.
Večeras, svi pred vladu! Sad je - ili nikad!
