Nominalni, ali očito ne i stvarni predsjednik SNS i ministar odbrane Srbije Miloš Vučević nastavlja da se flagrantno miješa, po lošoj navici, u unutrašnje stvari Crne Gore.
Živo je, po Vučićevom nalogu, dakako, zainteresovan da partije iz bivšeg Demokratskog fronta, eksponenti i namjesnici beogradskog režima u Crnoj Gori što prije uđu u Spajićevu vladu, navodeći da vjeruje da će se taj dogovor izvršiti. To je on naveo u intervjuu jednom ovdašnjem portalu. Ne znamo oće li se i kad izvršiti taj politički sporazum, ali znamo da je sinhronizovani sporazum odavno na sceni protiv Crne Gore i njenog evropskog puta.
Srpski ministar se naravno hvali što je zaključen Temeljni ugovor sa SPC, navodeći da je to "najveća pobeda srpskog naroda u Crnoj Gori, decenijama unazad". On hvali taj kvislinški akt Dritana Abazovića i njegove bivše vlade. To možemo razumjeti (ne i prihvatiti) s njihove ekspanzionističke i asimilatorske političke i ideološke tačke gledišta na Crnu Goru.
85
Znano je da je Abazović uzurpatorima crnogorske kulturne i istorijske baštine, nacionalno blago Crne Gore bespravno predao i "darovao" potezom pera beogradskoj Patrijaršiji, ustupajuću drugome ono što nije njegovo.
Abazović je kvislinški završio taj nalog za račun svojih mentora, još se čeka da mu Srpska pravoslavna crkva udijeli orden Svetog Save, a Aleksandar Vučić da mu uruči orden Karađorđeviće zvezde, koji je za sada izostao. U međuvremenu prikladno bi makar bilo da mu dodijeli u znak zahvalnosti zbog revnosne službe makar metalni tanjir sa likom Vojislava Šešelja ili portret Draže Mihailovića. Makar je to zaslužio od njega i njih.
S druge strane, ministar vojni u vladi Crne Gore Dragan Krapović umjesto da upozori vlasti u Srbiji da se prestanu miješati u suverena prava Crne Gore, on nastavlja svađu sa ministrima u hrvatskoj vladi i svojim ponašanjem šteti ugledu Crne Gore i narušava njene dobre odnose sa Hrvatskom. Bez imalo političkog sluha i nimalo dobronamjerno, Krapović pravi ozbiljne političko-diplomatske faulove i naravno, ne radi on to na svoju ruku i slučajno.
Ne brani Krapović legalne i legitimne interese Crne Gore kako se neosnovano hvali, nego joj nanosi štetu da bi se dodvorio velikosrpskim centrima vlasti i moći. Red bi bio da Spajić nakon svega inicira njegovu smjenu, ali čisto sumnjamo da će se to dogoditi. On se još uvijek nije ni ogradio od Krapovićevih nastupa, niti ga upozorio da se tako ne može ponašati. Ili misle isto ili ova vlada djeluje kao raštimovani orkestar u kojoj je Spajiću ispala iz ruku dirigentska palica, ako je uopšte i imao od kad je skrpljena ova kentaurska vlada.
