Palma je jedna od najstarijih biljnih vrsta na svijetu. Sve palme pripadaju rodu Phoenix; međutim, samo jedna vrsta (Phoenix dactylifera) daje jestive plodove, dok su ostale isključivo ukrasne biljke. Plod ženske palme koji je jestiv naziva se datula ili urma.
U tropskoj i suptropskoj zoni, srijeću se u prirodnim uslovima, kao samonikle biljne vrste, ili gajene u plantažama. Arheološka nalazišta otkrila su iskopine koje svjedoče o eksploataciji ove biljne kulture prije čak šest milenijuma. Naročito je bila značajna za opstanak civilizacije na području Saudijske Arabije, Egipta, Sirije i ostalih krajeva koji se odlikuju veoma sušnim klimatskim uslovima. Kao gen-centar je određeno područje Irana.
Zahvaljujući uzgoju palme, razvijala se poljoprivreda u područjima gdje inače ne bi bila moguća. U okviru njenih oaza, gajene su i druge kulture, kao što su žitarice, agrumi, povrće i slično. Datula je oduvijek bila vjerni saputnik moreplovaca, koji su suve urme nosili kao hranu i lijek, usljed odlične transportabilnosti plodova i mogućnosti čuvanja.
O tome koliko je poštovana biljna vrsta, dovoljno govori činjenica da se uništavanje palmi u Vavilonu smatralo značajnim zlodjelom, koje je najstrožije kažnjavano, jer datula predstavlja božanstvo pred kojim se treba pokloniti.
Sam latinski naziv roda kojem pripada – Phoenix, ukazuje na to da ima mogućnost „izrastanja iz sopstvenog pepela“, s obzirom da se nova biljka uspješno obnavlja na mjestu stare uginule, pa čak i spaljene palme. U Bibliji se pominje preko pedeset puta i jedina je voćka koja može čovjeku omogućiti da preživi u pustinji. Zimzelena grana palme je simbol pobjede, uspona, obnavljanja i besmrtnosti.
Palma može dostići visinu od 20 ili 30 metara i živjeti oko 100 godina. Ima sposobnost odličnog vegetativnog razmožavanja iz izdanaka, kao i iz reznica; međutim, uspješan je i generativni rast biljke iz sjemena. Vertikalni rast kod palme je veoma spor, s obzirom da se odvija preko terminalnog pipoljka.
Rozetu čini oko 40 do 80 jakih listova, koji mogu biti dugi od 4 m do 6 metara, i na njima je veliki broj uskih listića, postavljenih u obliku slova V prema osi. Kako nastaju novi listovi, tako stari odumiru. Cvast palme sadrži čak do 12.000 cvjetova, koji su u početku zatvoreni kao šišarka, koja zatim puca, kako bi došlo do oprašivanja i oplodnje.
Odlikuje se izvanrednom klijavošću polena kod muških cvjetova, čak i do 10 godina. Uvijek se preporučuje uzgoj više sorti (a ima ih čak 5000!), radi boljeg oprašivanja, što u konačnici dovodi do krupnijih plodova, savršenijeg oblika, željenije boje i ukusa, kvalitetnijeg hemijskog sastava. Palma je dvodoma biljna vrsta, te je stoga povremeno poželjno primijeniti i vještačko oprašivanje, i to tresanjem muških cvjetova po ženskim cvjetovima druge biljke, što se od davnina primjenjuje. Plod je spreman za jelo u oktobru, a prosječan prinos prelazi 10 kg po stablu, dok u Kaliforniji dostiže i do 100 kg.
„Kraci u vodi, a glava na suncu“ - parola je koje se treba držati prilikom plantažnog uzgoja palmi. Zahvaljujući navodnjavanju plantaža palmi, postižu se izvanredni uzgojni rezultati. Ipak, palma veoma dobro podnosi sušu (čak do 50 ⁰C), ali i visok salinitet zemljišta i plavljenje. Odgovaraju joj pjeskovita i laka tla. Na temperaturi od -12⁰C, čak i odrvenjeli djelovi biljke odumiru.
Crnogorsko primorje nema plantažu palmi, iako su klimatske promjene omogućile uspješan uzgoj ove biljne vrste. Treba je saditi na rastojanju od 10 metara x 5 metara, pri čemu se održava oko 120 palmi po jednom hektaru, nakon što zauzme svoj uobičajeni habitus. Počinje da rađa u trećoj godini, a puni rod dostiže u desetoj godini.
Urme se beru pojedinačno ili u grozdovima, po principu „ruka ruci“. Plod se odlično čuva, u adekvatnim uslovima i do 10 mjeseci. Plodove treba sušiti na suncu ili u specijalizovanim sušarama. Osim sušenih urmi, veoma cijenjen proizvod je palmina kafa i palmin sok. Osim kao gastronomski užitak, urma se koristi kao preventiva za brojna oboljenja, kao i za ublažavanje stomačnih tegoba, bolesti grla, prehlada, bolesti genitalno-urinarnog trakta i slično.
Odlična je i za olakšavanje mamurluka, ali i kao anti-age tretman. Posebno se preporučuju u liječenju anemije, hipertenzije i holesterola, a odlične su i za vid, jer sadrže lutein i zeaksantin. Jedna urma na prazan stomak će regulisati rad crijeva i organizmu dati svu potrebnu količinu šećera. Eksperti navode da jedna urma dnevno može značajno da doprinese u izbalansiranoj i zdravoj ishrani.
Ne pretjerujte sa urmama. Čak tri urme sadrže oko 200 kalorija, a kilogram gotovo 3.000. Ipak, samo tri urme uvode u naš organizam dovoljne koncentracije vitamina B, vitamina K, kalcijuma, gvožđa, magnezijuma, kalijuma, cinka i mangana. Bogate su antioksidantima i pomažu u borbi protiv slobodnih radikala koji oštećuju ćelije i sposobnost organizma da se suprostavi štetnim efektima. Urme su bogate i karotenoidima, polifenolima, taninima i sterolima.
Urme imaju obećavajući terapeutski potencijal protiv Alchajmerove bolesti, zbog sposobnosti da se bore protiv upale i oksidativnog sredstva u mozgu. Preporučuju se trudnicama, jer olakšavaju porođaj, skraćujući trajanje aktivne faze. Usljed visokog procenta hranljivih materija, urme izazivaju osjećaj sitosti i olakšavaju gubitak tjelesne težine.
