"Carigrad hoće. Ali, da li će do razmatranja toga uopšte doći, to zavisi od Crne Gore, a ne od Carigrada. Molim, obratite pažnju na genezu i razvoj situacije u Ukrajini. Izvještavao sam o tome našu javnost. Carigrad se potrudio da do perfektnosti poštuje kanonsku proceduru. I zašto bi onda Crna Gora za Carigrad, kada dođe vrijeme, bila izuzetak u pogledu darovanja tomosa o autokefaliji. Dobijanje od Carigrada tomosa o autokefaliji – to je u prvome redu prerogativ i posao države, a ne Crkve koja traži tomos", rekao je Jovanović u intervjuu za Portal Analitika.
Prema njegovim riječima, tomosi o autokefaliji se u ovome formatu za koji mi znamo pojavljuju tek od 1850, kada je takav tomos Carigrad darovao Grčkoj crkvi.
"Na primjer, gramata Carigrada s kraja 16. vijeka kojom priznaje status Patrijaršije u Moskvi uopšte ne pominje autokefaliju. Postoji bajka o tomosu za autokefaliju koji je Sveti Sava Srpski dobio onomad u Nikeji. Je li ko taj tomos video? Niko nikad", objasnio je komentarišući posljednje događaje vezane za pravoslavnu crkvu Jovanović, dodajući da se stvari sada mijenjaju.
"SPC nema samo centralu u Beogradu, nego i u Moskvi, odakle je 2016. planiran državni prevrat u Podgorici. I s tim u vezi, ne bih tvrdio da sada nema strateških promjena u planovima naše vlasti. I kada i ako dođe do njihove realizacije, ne bih se kladio da će SPC zadržati sadašnje pozicije u Crnoj Gori. Ova vlast, ako nešto želi, to i dobije", naveo je Jovanović, govoreći o tome koliko je danas realna mogućnost da Crnogorska crkva dobije tomos nakon što je Ukrajinska crkva dobila tomos.
ANALITIKA: Nakon što je Ukrajinska crkva dobila tomos, koliko je realna mogućnost da Crnogorska crkva dobije tomos?
JOVANOVIĆ: Da li ste čuli da je neko konkretno saopštio neku kanonsku normu koji bi bi prepreka obnovi vaseljenski priznate autokefalije Crkve Crne Gore? Da neko kaže: taj i taj kanon, izvolite, pročitajte, vidite, ne može Crnogorska pravoslavna crkva imatu autokefaliju. Ja za takav kanon ne znam.
Za razliku od Crne Gore, Ukrajina nije u prošlosti imala svoju autokefalnu Crkvu, ali sada je dobija. Na istome putu je i Makedonska crkva, iako i ona, poput Ukrajine, nikada nije imala priznatu autokefaliju
Dobijanje od Carigrada tomosa o autokefaliji – to je u prvome redu prerogativ i posao države, a ne Crkve koja traži tomos. To govorim na osnovu istorijskih činjenica o postupku dobijanja tomosa i uvida u sadržaje izdatih tomosa: Grčke, Rumunske, Srpske, Poljske, Albanske, Bugarske crkve…Inače, tomosi o autokefaliji se u ovome formatu za koji mi znamo pojavljuju tek od 1850, kada je takav tomos Carigrad darovao Grčkoj crkvi. Na primjer, gramata Carigrada s kraja 16. vijeka kojom priznaje status Patrijaršije u Moskovi uopšte ne pominje autokefaliju. Postoji bajka o tomosu za autokefaliju koji je Sveti Sava Srpski dobio onomad u Nikeji. Je li ko taj tomos video? Niko nikad.
Potpuna izmišljotina, dakle, hronološki prva u nizu kojim smo kontaminirani. “800 godina Crnogorsko-primorske mitropolije u Crnoj Gori”?! Nikakva Crnogorsko-primorska mitropolija prije 1931. u Crnoj Gori nije postojala,. Ako iz SPC misle na eparhiju koja je za vrijeme Nemanjića osnovana u Crnoj Gori, ona je sredinom 15. vijeka otpala od Pravoslavlja – njeni arhijereji, sa katedrom u Prečistoj Krajinskoj, stupili su u uniju sa Rimokatoličkom ckvom. Nikakva sukcesija sa tom jeretičkom “svetosavskom” eparhijom se, ne daj Bože, ne pominje u tekstu osnivačke povelje autokefalne Mitropolije na Cetinju od 4. januara 1485. godine, etc.
Dakle, pogledajmo: Gruzijska crkva je autokefalna još od 486. godine, kao što je i Crnogorska crkva autokefalna od 1485. godine. Međutim, ni jedna ni druga nijesu imale tomose. Za njihovo izdavanje nije bilo nikakve potrebe. Službeno je, od Carigrada, Gruzinima izdat tomos tek 1990. godine, kada se Gruzija izdvojila iz SSSR-a. I Crnogorska crkva će dobiti takav tomos. To ne znači da tokom stoljeća ove dvije crkve nijesu bile autokefalne, nego je to samo vaseljenski akt administrativnoga priznanja u novim uslovima.
Ali, što trenutno imamo u Crnoj Gori? Vlast je ovđe srasla sa Srpskom pravoslavnom crkvom. To je ominozna storija o preživjelim krhotinama Jugoslavije, o simbiozi bivših komunista i svetosavaca. Jeste da se povremeno nadvikuju, fino to gruva za medijske naslove, ama, održavao se od 1945. status kvo, trgovalo se ispod stola. Amfilohije je koalicioni, ratni, tranzicioni i poslovni partner vlasti već tri decenije. Ako ne i duže. Amfilohije je sam izjavio da je još 1960-ih pasoš dobio uz pomoć “rođaka iz Udbe”. Može li se eksplicitnije priznati davno porijeklo izvjesnih relacija?
I sad, istina, vlast ovdašnja više ne proganja, kao 1990-ih, obnovljenu Crnogorsku crkvu. Desilo se nešto još gore: pronašla je vlast načina da je potpuno marginalizuje. Opet to ide u korist SPC, koju su mislili na taj način da odobrovolje ili ucijene, kako kad.
Ali, stvari se mijenjaju. SPC nema samo centralu u Beogradu, nego i u Moskvi, odakle je 2016. planiran državni prevrat u Podgorici. I s tim u vezi, ne bih tvrdio da sada nema strateških promjena u planovima naše vlasti. I kada i ako dođe do njihove realizacije, ne bih se kladio da će SPC zadržati sadašnje pozicije u Crnoj Gori. Ova vlast, ako nešto želi, to i dobije.
ANALITIKA: Da li se najavljuje i da će Beogradska patrijaršija biti lišena jurisdikcije temeljene na okupacijama srpske vojske od prije stotinu godina?JOVANOVIĆ: Ima takvih najava iz Carigrada. Postojeća Srpska pravoslavna crkva za vaseljensko pravoslavlje postoji od 1922, tj. od kada je od Carigrada dobila tomos o autokefaliji. Carigrad je proljetos najavio da će opozvati taj tomos.
U svakome tomosu se moraju navesti granice jurisdikcije crkve kojoj se tomos izdaje. U tomosu iz 1922. nabrojane su i eparhije na prostorima savremene Makedonije, koje su, do Balkanskih ratova (1912-13), pripadale Carigradskoj patrijaršiji, a koje Carigrad, samo po osnovu činjenice da su se te eparhije našle u novim granicama proširene Srbije tj. Jugoslavije (Kraljevine SHS), “amputira” od sebe i predaje u jurisdikciju novoformiranoj SPC.
E sad, Jugoslavije nema, a u tomosu iz 1922. ne piše da je SPC nad Makedonijom dobila vlast vo vjeki vjekova. Makedonija je nezavisna država. Decenijama Srbi ne mogu da riješe crkvenu situaciju u Makedoniji. Dok su imali prilike da nešto tamo urade, bavili su se nesoteriološkim misionarenjem. Ama, nijesu od Makedonaca napravili Srbe. I na scenu će, kada se okonča postupak autokefalije za Ukrajinu, stupiti Carigrad, koji će poništiti svoj tomos iz 1922. godine. Makedonija će, uz izvjesne ustupke oko naziva, dobiti priznanje autokefalne Crkve.
Što se nas tiče, važno je da se taj tomos poništi, jer Carigrad u njemu priznaje, tj. uzima k znanju “ujedinjenje” autokefalne Crnogorske crkve sa Crkvom Srbije. Napominjem, dakle, bilo je to takozvano ujedinjenje. Potpuno necrkvena, divlja rabota. Pogledajte to RIJEŠENJE Sv. Sinoda Crnogorske crkve od 16. decembra 1918. o “ujedinjenju”, Amfilohije ga je objavio – niti jedna kanonsko-crkvena norma u tome aktu nije navedena. Na osnovu čega se “ujedinjuje” autokefalna Crkva Crne Gore? Na osnovu, piše u RIJEŠENJU, tzv. Podgoričke skupštine, dakle odluke laika na jednome necrkvenome skupu sa kojega se, nota bene, prvi put u istoriji pravoslavne Crne Gore javno propagira ateizam i bogoborstvo – spaljivanjem svetitelja!
Ali, ne krivimo sasvim Carigrad što je ćutke prešao preko nekanonske arondacije autokefalne Crnogorske crkve od strane Srba, iako je Carigrad dobio protestno pismo crnogorske kraljevske vlade u egzilu da Crna Gora to nikada neće priznati. Čak i da zanemarimo da su Srbi kupili tu autokefaliju za 1,5 miliona franaka u zlatu, realno, što je 1922. o prilikama u Crnoj Gori i ovdašnjem razapinjanju Crkve Hristove uistinu Carigrad mogao znati?
ANALITIKA: Može li se reći da je princip iz 1922. da se crkvene granice upodobljavaju državnim, sada na sceni?
JOVANOVIĆ: Da, može se tako reći. S tim da se ne radi se ni o kakvoj novotariji Carigrada. Taj princip utvrđen je kanonskim pravom prije više od milenijuma. Amin!
ANALITIKA: Hoće li Carigradska patrijaršija sada kada je Ukrajinska crkva dobila tomos ići sa poštovanjem ovog principa i prema Crnoj Gori?
JOVANOVIĆ: Carigrad hoće. Ali, da li će do razmatranja toga uopšte doći, to zavisi od Crne Gore, a ne od Carigrada. Molim, obratite pažnju na genezu i razvoj situacije u Ukrajini. Izvještavao sam o tome našu javnost. Carigrad se potrudio da do perfektnosti poštuje kanonsku proceduru. I zašto bi onda Crna Gora za Carigrad, kada dođe vrijeme, bila izuzetak u pogledu darovanja tomosa o autokefaliji?
U odlukama Sinoda Carigrada od 11. oktobra o.g. se utvrđuju kanonske anomalije koje su Rusi napravili u Ukrajini od davne 1686. godine. To je veoma važno, jer živi u lažnoj nadi svako ko vjeruje da se, kad-tad, Carigrad neće pobrinuti da ispravi nepravdu iz 1918. prema Svetoj i Apostolskoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi – Autokefalnoj Mitropoliji Crnogorskoj koju je Carigrad još 1855. unio, kao takvu (autokefalnu), u svoj nomokanon (krmčiju).
Uostalom, patrijarh Vartolomej je nedavno kazao, parafraziram, da će autokefalije dodjeljivati i svuda đe to bude potrebno. Drugim riječima, popis autokefalija je otvoren. I ako Crna Gora želi autokefaliju – i ako za to prvo stvori unutrašnje prilike – Carigrad će autokefaliju Crnogorskoj crkvi i priznati. Nikakva SPC to ne može spriječiti, naprotiv, mnogi iz SPC u Crnoj Gori će pristupiti autokefalnoj Crkvi.
ANALITIKA: Šta je stvarni razlog posjete patrijarha Jovana X Crnoj Gori?
JOVANOVIĆ: I ja se pitam. Htjeli su iz SPC da njega i Irineja ovđe prošetaju na finome jesenjem suncu? Dočekalo ih je ukupno sa policijom par stotina ljudi. Lično, bilo mi je žao što je Njegova Svetost Jovan X na takav jadan doček naišao. Niko od zvaničnika ga nije primio, možda zato da se sa njim ne ugura pred kamere i Irinej Gavrilović?
Njegova Svetost Jovan X etnički je Arapin. Kladim se da ne zna koliko je autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva, skupa sa Ruskom, onomad uradila da Antiohijska patrijaršija, uprkos protivljenju Carigrada, konačno za predstojatelja izabere Arapina, a ne kao dotad Grka.
Ruski istoričar M. I. Jakušev u Arhivu vanjske politike Ruske Imperije pronašao je dokumente koji osvjetljavaju odnos Crnogorske prema Antiohijskoj crkvi. Objavio sam u nekoj od mojih knjiga te podatke. Nakon, Ruske i Rumunske, autokefalna Crnogorska crkva je 1901. priznala obnovljenu autokefaliju Antiohijske patrijaršije sa predstojateljem Arpinom, patrijarhom Meletijem II, a 1906. sa patrijarhom Grigorijem II Hadadom.
Tu podršku koju je, njegovoj Crkvi i njemu lično, pružila autokefalna Crnogorska crkva, patrijarh Grigorije II nije zaboravio. Kada je Nikola I proglašen za kralja Crne Gore, Grigorije je 15. avgusta 1910. iz Damaska poslao čestitku: “Sasvim je dakle pravedno da danas naše duše veličaju Gospodara a naši duhovi da se raduju u Gospodu, koji je naš Spasitelj, i zato Antiohijska crkva uzimlje udjela u velikoj radosti svoje sestre SVETE CRNOGORSKE CRKVE”, etc. Je li Amfilohije, sve da o tome išta zna, to ispričao Jovanu X. Ne vjerujem. Sam sebe i SPC bi demaskirao kao uzurpatore trona drevne mitropolitske autokefalne katedre na Cetinju.
Ivan KERN
***
U nastavku donosimo faksimile i tekst RIJEŠENJA Svetoga Sinoda Kraljevine Crne Gore od 16. decembra 1918. o “ujedinjenju” sa Crkvom Kraljevine Srbije, a koji je, prema riječima Vladimira Jovanovića, “potpuno necrkvena, divlja rabota”, jer “niti jedna kanonsko-crkvena norma u tome aktu nije navedena”, odnosno, da je u RIJEŠENJU, prema tvrdnjama našeg sagovornika, navedena samo odluka “tzv. Podgoričke skupštine, dakle odluke laika na jednome necrkvenome skupu sa kojega se, nota bene, prvi put u istoriji pravoslavne Crne Gore javno propagira ateizam i bogoborstvo – spaljivanjem svetitelja!” Tekst RIJEŠENJA glasi:
SVETI SINOD KR(ARLJEVINE) CRNE GORE
Broj 1169. Cetinje, 16. decembra 1918. god.
Zapisnik
Izvanredne sjednice Svetoga Sinoda Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori, održane u rezidenciji Mitropolije Crnogorske, dana 16. decembra 1918. godine.
Prisutni:
Mitropolit Crne Gore Mitrofan Ban, Mitropolit Pećski dr Gavrilo Dožić, Episkop Nikšićski Kiril Mitrović, i Sinodski sekretar đakon Ivo Kaluđerović.
Predmet
Da se nezavisna Srpsko-Pravoslavna Sv. Crkva u Crnoj Gori ujedini s autokefalnom Pravoslavnom Crkvom u Kraljevini Srbiji.
U današnjoj svojoj sjednici Sv. Sinod gornje je pitanje svestrano proučio i donio jednoglasno ovo
Riješenje:
Pošto je Velika Narodna Skupština Srpskog Naroda u Crnoj Gori održana u Podgorici dana 13. novembra 1918. godine donijela odluku, da se nezavisna Crna Gora ujedini sa Kraljevinom Srbijom to i Sv. Sinod nalazi cjelishodnim i opravdanim da se i Sv. autokefalna Crkva u Crnoj Gori ujedini sa nezavisnom Pravoslavnom Crkvom u Kraljevini Srbiji, a zajedno s ovom sa cijelom Sv. Srpsko-Pravoslavnom Crkvom u novoj državi Srba, Hrvata i Slovenaca.
Gornje riješenje ima se dostaviti Njegovom Visokopreosveštenstvu Mitropolitu Srbije G. Dimitriju i Predsjedniku Vlade G. Stojanu Protiću.
Zaključeno i potpisano.
Mitropolit Crne Gore i Predsjednik Sv. Sinoda Mitrofan Ban
Mitropolit Pećski dr Gavrilo Dožić
Episkop Nikšićski Kiril Mitrović
Sekretar Sinoda đakon Ivo Kaluđerović.
