Marko Vulević, porijeklom iz Andrijevice, ima 20 godina i student je Međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore. Prije tri godine izdao je zbirku pjesama i proze “Išta bolnije?”. Aktivan je na polju omladinskog aktivizma i ljudskih prava.
Dobitnik je brojnih lokalnih, nacionalnih i internacionalnih nagrada. Jedini je nagrađeni student iz Crne Gore na omladinskom takmičenju EUSAIR Akademije održanom 2022, za esej baziran na ideji boljeg informisanja putem sredstava masovne komunikacije.
Govori pet stranih jezika, od kojih njemački i engleski tečno. Aktivan je na TikToku, gdje njegovi video radovi broje i do milion pregleda i lajkova.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Osjećaj svemoćnosti, ali i ljepota majkinih kadifa i petunija (garantujem da su bile najljepše), njene domaće torte i pogled na Komove.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što mi više niko ne govori da sam dijete i da ne treba da razmišljam o tim stvarima. Mada, još uvijek se osjećam kao dijete.
Koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pisanje poezije, proze i gluma. Nakon izdate prve zbirke lirskih pjesama i lirske proze “Išta bolnije?” (2020), malo sam se udaljio od aktivnog pisanja. Svakako, u nekom budućem periodu se nadam izdavanju romana koji će se baviti socio-psihološkim problemima sa kojim se suočava većina ljudi.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nepovjerenje.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Ambiciju da nešto učine. Ambiciju da nešto mijenjaju. Ambiciju da mijenjaju sebe nabolje.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Čovjek ili dijete?”, a volio bih da mene glume ljudi koje je zadesila slična sudbina.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Nadam se boljem sjutra. Marko.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Težak za svariti.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da čitam misli ljudi. Vjerujem da bi mi to štivo interesantnije bilo čak i od romana koje su napisali Dostojevski, Tolstoj ili Andrić.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ako je u pitanju stvarna ličnost onda Kafka, da osjetim dio te ljubavi prema Mileni. Ako je u pitanju izmišljena ličnost, onda mladić iz romana “Bijele noći”, Dostojevskog.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Odmaram. Pripremam se za ponedjeljak - mentalno.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Teen Idle”, MARINA.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- U posljednje vrijeme knjiga koja je na mene ostavila utisak jeste zbirka pjesama Emili Dikinson, predstava “Bog masakra” u režiji Dijega De Brea, a film “Matilda” iz 1996. godine.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Svemir, te da budem još bliže Proksimi Kentauri. Tokom tog putovanja prisvojio bih par nebeskih tijela. Rekao bih Svemiru da su sada moja. Još od malena sam imao želju da mi tata s neba spusti zvijezdu.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Kao manji, najmanje sam se volio voziti na prikolici kamiona kako bih s majkom i bratom otišao u planinu da berem borovnice. Sada bi mi to, možda, bilo i omiljeno prevozno sredstvo.
DA TI KAŽEM
Kome sve ispričate?
- Sebi.
Čemu se uvijek obradujete?
- Osmijehu na nečijem licu.
Da li za nečim žalite?
- Da, ali ne znam za čime. Svakako, Niče smatra da je čovjek biće nedostatka. Uvijek nam nešto fali.
Bez čega ne možete?
- Ne bih mogao bez obaveza. Kažu da je radoznalost ubila mačku, mene bi dokonluk.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za neodgovaranje na poruke. Šta ću, zaboravim.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da na ovom svijetu nijedno dijete ne bude gladno, ne bude samo i ne bude nesrećno. Sasvim dovoljno da budem najsrećniji čovjek na svijetu.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Nadao se.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Proveo bih ta tri mjeseca u Trešnjevu, kraj svojih roditelja. Posadio bih dosta cvijeća i brinuo se o njemu. Najviše kadifa, karanfila i petunija. Nakon moje smrti, neka cvijeće cvjeta. Neka se i njemu neko divi.
Kako biste voljeli da umrete?
- Prividno. Volio bih da “na mom grobu nikne cvijeće za neko buduće pokoljenje”. Malo umjetnosti, malo borbe.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Ovdje počiva Neko po imenu Marko Vulević. Ne znamo tačno ko, ali na njegovom grobu cvjeta cvijeće.
