Pop projektovan da mrzi

S obzirom na to da je Vaskršnji post uveliko počeo, u državi punoj ''velikih vjernika'', stradalnika za crkvu i svetinje, novomučenika i poklonika, za očekivati je bilo da se u danima koji treba da budu period mira, molitve i suzdržavanja od ružnih riječi, djela i pomisli, gotovo svi pridržavaju toga. 

Za neznavene, post je najmanje suzdržavanje od određene hrane. Suština je upravo u uzmicanju od lošeg, negativnog... Pogotovo od mržnje, tog otrova za ljudsku dušu, protiv čega su univerzalno sve religije na svijetu, pa tako i Pravoslavlje.

Nažalost, gledajući komentare po portalima, pa i izjave niže ili više rangiranih predstavnika litijaškog pokreta, njihovih političara i, na kraju, načelnika njihove organizacije, shvatili smo da u Crnoj nam Gori to neće biti slučaj. Nije bio ni prethodnih godina i decenija.

Razmislite nekad, pa kritikujte malo i Rusiju. I Putina. Neće da boli

Neka žica, izgleda, postoji. Što je post veći i značajniji, oni više mržnje iz sebe izbacaju. Nevjerovatna je ta korelacija. Kao da u danima posta proradi nešto što ih ćera da mrze više nego inače. Da mrze sve što nije srpsko, svetosavsko, rusko..., ali i sve ono što nije dio njihove zajednice i svjetonazora.

Osim Crnogoraca, koji su već tradicionalno prva meta mrzilačkih napada, ove godine na udaru se našao još jedan pravoslavni narod - Ukrajinci. 

Jer, baš kao što su se Crnogorci „drznuli“ da ''udare'' i protivrječe onome što dolazi iz „majke“ Srbije, tako su, zamislite, i Ukrajinci „neposlušni“ prema „majki“ Rusiji i njenom svedržitelju. I zbog toga ih, eto, treba kazniti.

Nesporno je da mnogi i priželjkuju da „majka“ Srbija kazni Crnu Goru. Nesumnjivo je da bi mnogi od njih u tome i lično učestvovali. Nažalost, malo rukah, malena i snaga. Ostaće to, ipak, nedosanjani mokri san još jedne generacije četnika i početnika.

Ukrajina, nažalost, nije bila te sreće da spram sebe, umjesto pravih silnika, ima bukače koji laju a ne ujedaju. Ukrajinu je ujela, i to dobro, Putinova šizofrena njuška, iz koje će se, nadamo se, brzo izbaviti. Ne samo zbog ljubavi i empatije prema Ukrajini, već zato što se u toj zemlji brani kompletna evropska i svjetska civilizacija, pa tako i Crna Gora.

No, vratimo se ovdašnjim postiteljima. Reče dostavljeni pop da je Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina, aludirajući vjerovatno na već pomenutu tezu o neposlušnosti. 

Zanimljivo je koliko običan smrtnik daje sebi za pravo da za hiljadugodišnju državu kaže da je za nešto projektovana. Projektovana je ona, pope, samo da - bude vječna i da tebi, i takvima kao ti, vječno bude trn u oku. Ne trn, no onaj Hristov balvan. I to je nepobitna činjenica.

Drugo, nije Crna Gora mala Ukrajina, nego je Ukrajina velika Crna Gora. Jer, sve ono što Crna Gora nije mogla da uradi, odnosno da se kompletno odbrani i odupre tzv. crkvenim kmerima, ruskim špijunima, sitnim plaćenicima i šišnjarima, Ukrajina je uspjela. Zbog toga, skidamo im kapu. Zbog toga, na njih se ugledamo. I tek ćemo da se ugledamo.

Treće, pominje se protestantizam i komunizam. Još jedan danak neiskustvu, da ne kažem i obrazovanju dostavljenog popa.

Protestantizam je spasio taj dio Evrope. Da se nije desio, vjerovatno bi katolička crkva i dalje spaljivala ljude po trgovima i p'jacama samo zato što izlaze izvan onoga što oni smatraju da je ispravno. 

Znam ja, voljeli biste vi da tako bude i u Crnoj Gori. Da gospodarite, žarite i palite kako vam je milo. Nažalost, u pravoslavlju se nije desio protestantizam. Pokret koji će kler osvijestiti i spuštiti ga na zemlju. 

Ukrajinu je ujela, i to dobro, Putinova šizofrena njuška

U pravoslavlju se desilo suprotno od onoga što je bilo u rimokatolicizmu. Dok je, zbog reformacije, Rimokatolička crkva polako gubila moć, pravoslavna je usljed nedostatka reformacije moć dobijala. I tako imamo sadašnje stanje. Srećom po nas, ne na nivou srednjeg već 21. vijeka, pa tako umjesto da me nakon ovog teksta spale nasred Balšića pazara, maksimalni domet kazne Crkve Srbije je to što će crkveni botovi da me čereče po društvenim mrežama.

Elem, komunizam nije došao u Ukrajinu iz protestantske Evrope. Nije ni u Crnu Goru došao iz takve Evrope. I u Ukrajinu i u Crnu Goru došao je - iz Rusije. Da, baš iz te bajne Rusije koju toliko volite.

Razmislite nekad, pa kritikujte malo i Rusiju. I Putina. Neće da boli. Jes' da za to treba hrabrosti, ali možda zadobijete i trunku poštovanja. Makar da pomislimo kako ste prividno hrabri. 

Čak je i Onufrije skupio snage i hrabrosti da izgovori kako Rusi ubijaju đecu, žene, starce... Onaj Onufrije za kojeg se toliko molite. Izgleda da su vam molitve urodile plodom.

Pa, da probamo onda da se i mi molimo za vas. Možda i vama bljesne u glavi tračak Božje ljubavi i osvješćenja. Naravno, znamo da nećemo dočekat' izvinjenje za one suzavce, metke, bombe i bukvalno razapinjanje Hrista po drugi put nasred grada Cetinja. 

Ali, makar očekujemo da, u trenutku kada je cio svijet ujedinjen u osudi zla koje agresijom i silom misli da će sprovesti lude i senilne zamisli i fantazije, i vi stanete na stranu pravde i ugnjetavanih, a ne vazda među silnike i velike.

Trgnite se! Osudite! Pomolite se za mir... Dako vam Kiril i Putin ne zamjere toliko. I ne ukinu apanažu.