Sanela FEKOVIĆ: Kada dođemo do duše ponovo imamo osjećaj svrhe u životu

Sagovornica Portala Analitika smatra da je „biti slobodan, prirodan i autentičanne samo naše pravo već i naša obaveza ukoliko želimo da slušamo sebe i živimo svoj put“, te da to niko drugi neće uraditi umjesto nas. Čitaocima našeg portala preporučuje da je važno uvrstiti i tjelesno-duševnu higijenu u svoj put ka zdravlju i sreći.

ANALITIKA: Opet ćete biti gošća u Podgorici. Ne zalazeći naravno u detalje individualnih radova u Porodičnom rasporedu, možete li nam reći koje to muke najviše more stanovnike ovih prostora?

FEKOVIĆ: Ono što mogu reći a da može biti od pomoći svim žiteljima ovih prostora da spoznaju jeste da mi kolektivno patimo od različitih strahova (od života, smrti, (ne)uspjeha, da ispoljimo sebe, da budemo drugačiji, da budemo neprihvaćeni, da budemo srećni i sl.) čije korjenje možemo vidjeti u nepoštovanju prirodnih zakona. Jedan od primjera takvog zakona jeste poštovanje principa hijerarhije, gdje se zna da oni koji su došli prije u porodici stoje na višoj grani porodičnog stabla u odnosu na one koji su došli poslije – to su npr. roditelji u odnosu na djecu. Kada pokušavamo da budemo veći, pametniji i bolji od roditelja ili preuzimamo njihove odgovornosti, brige, sudbine ili ih krivimo, sudimo im i slično mi se penjemo na previsoku granu porodičnog stabla – i tu životna snaga ne teče ka nama, već od nas – jer je neprirodno da dajemo roditeljima, umjesto da od njih primamo život. To je jedan od osnovnih primjera izmijenjenog toka rijeke života, i sa svojim simptomima je najšire rasprostranjen od svih narušenih prirodnih zakona. Tako da je bitno krenuti od početka svog nastanka i priznati sebi istinu – kakvi god bili, mama i tata su veći od mene, hvala im za život. Tek tada imam šansu za prodišem, progled i otvorim se ka životu.

ANALITIKA: Porodični raspored je rad na nivou duše. Šta to znači?

FEKOVIĆ: To je najdublji nivo do koga možemo doprijeti u radu na sebi – iako možda nemamo jasnu informaciju šta je uopšte duša, kada do nje dođemo znamo da smo dotakli taj dio sebe jer onda (ponovo) osjećamo sveobuhvatnu ljubav, nadu i osjećaj svrhe u životu. Da bi došli do duše mi se trebamo pozabaviti onim što nam stoji na putu do nje. Svi ti slojevi ega koji su nas štitili kada nam je to bilo neophodno (npr. kad smo kao djeca bili u razvojnom periodu i neka osnovna potreba nam nije bila zadovoljena ili smo doživjeli jaku povredu) nas kao odrasle zapravo “štite” od života. Da bi smo zaista pustili slojeve ega mi radimo na individualnom i porodičnom nesvjesnom nivou. Tu boravi sadržaj koji ima moć nad nama i ne dozvoljava nam da budemo u kontaktu sa putem svoje duše. Taj sadržaj su informacije o ličnim ili porodičnim traumatičnim događajima, teškim sudbinama ili dinamikama odnosa koje ne poštuju prirodne zakone.

ANALITIKA: Iz Vašeg iskustva šta je to što ljude najviše sprečava da žive svoj život i budu srećni (strahovi, nerazriješeni konflikti, traume...)?

FEKOVIĆ: Zapravo sva tri su faktori koji stoje na putu sreće, i to oni najčešći. Spomenula sam strahove, i oni su svakako prisutni kod svake osobe, iako možda nisu uvijek vidljivi na prvu loptu ili osoba ih ne prizaje, ne primjećuje. Određena količina straha je i dobra jer je strah prirodan mehanizam koji čuva život, kad je u svojoj prirodnoj dozi. Traume su takođe značajan faktor koji utiče na manjak ispunjenosti srećom, jer u traumi često ostanemo smrznuti ili skamenjeni i kasnije u životu djeluje kao da smo polu-prisutni, ili utrnuli. Da bismo prestali da osjećamo bol u traumi mi zamrznemo i ostale receptore pa kasnije u životu ne možemo do kraja ili uopšte da osjetimo ni sreću ni radost. Što se tiče konflikta, u njemu se krije još jedan primjer prirodnog zakona koji se često nepoštuje a to je princip poravnanja. Ako nas neko povrijedi mi uglavnom to ne razriješimo tako da postanemo isti, s istim pravom na nešto. Mi prvo ili okrenemo drugi obraz (pređemo preko nečega zarad moralne superiornosti ili iz “dobrote”), pa nas povrijede ponovo, ili jurišem odjurimo u osvetu kako bi umanjili povredu našeg dostojanstva. Sredina između te dvije krajnosti je zapravo poravnanje.

ANALITIKA: Kako da prevaziđemo ono što nas sprečava da budemo srećni?

FEKOVIĆ:Daću primjer za prevazilaženje konflikta kroz poravnanje. Kada nas neko povrijedi, mi dubinski osjećamo potrebu da nismo isti tojeste da je povrijeđeni postao manji, i samim tim da bi se izjednačili povrijeđeni bi trebalo da traži nadoknadu za svoju povredu onome ko ga je povrijedio (u vidu nečeg što je za tu osobu u najmanju ruku neprijatno) Ili da mu/joj uzvrati ali ne istom mjerom, već nešto manjom povredom kako se konflikt ne bi širio putem osvete. Gestom uzvraćanja manjom mjerom mi umanjujemo konflikt, i samim tim ruka pomirenja je pružena kao opcija. Iako nema garancija da će svaki konflikt na ovakav način doći do pomirenja, jer ljudi borave na različitim nivoima svijesti, svakako je korak u pravcu pomirenja za onoga ko shvati suštinu zakona poravnanja – tojeste kako osoba može da povrati dostojanstvo u kontaktu sa svojom dušom. Zakon poravnanja je samim tim baziran prvo na ljubavi prema sebi pa onda i prema drugima.

ANALITIKA: Osim predavanja o Porodičnom rasporedu i ovog puta će biti riječi o Rosen metodi ali kroz film. Šta mogu učesnici da očekuju?

FEKOVIĆ: Film o Rosen metodi je svojevrsni prvijenac ne samo na ovim prostorima već i u Evropi jer smo ga dobili na poklon iz Rosen centra u Berkeley-u (Kalifornija, SAD) kao napredna grupa zaljubljenika u Rosen metodu na Balkanu i cilj je da taj poklon podijelimo sa što većim brojem ljudi. Film je rijedak primjerak rada rodonačelnice Rosen metode, Marion Rosen, iz 70-ih godina prošlog vijeka. Kako je Marion umrla 2012.godine ovo je sjajan interaktivan način da od nje direktno kroz film učimo o našem tijelu kao skladištu neispoljenih emocija, događaja, zabrana i trauma. Ovaj film predstavlja živopisnu demonstraciju rada kroz entuzijazam s kojim je Rosen metoda tada započela u Kaliforniji. Danas se Rosen metoda širi po čitavom svijetu i pokazuje na mnogo većem broju primjera ono što je još u samom začetku bilo jasno – a to je da svi imamo potrebu da ispoljimo svoju istinu, i da sve što je u nama potisnuto i sakriveno zapravo postaje najvidljivi dio nas. Marion Rosen, u filmu, upravo pokazuje kako to izgleda.

ANALITIKA: Na Vašim seminarima osim radova na duši, radi se i na tijelu. Kako Vi dovodite u balans tijelo i dušu?

FEKOVIĆ: Porodični raspored je zadužen za higijenu duše, dok je Ples sjenki, autorska metoda koja je proizašla iz mog terapeutskog rada, način da se tijelo iskaže i zacijeli putem svjesnog pokreta. Nama je normalno da idemo kod zubara i ljekara na primjer ali zdravlje i higijena su mnogo šireg spektra. Ukoliko želimo da živimo ispunjeno, srećno i radosno, neophodno je da izađemo iz loših navika gdje sebe zanemarujemo, uskraćujemo ili sputavamo. Slobodan ples, bez koreografije, koji iako je u svrsi rada na sebi i spajanja tijela i duše, je takođe vrlo zabavan i budi u nama unutrašnje dijete koje se sjeća kako je biti maštovit, radostan i razigran. Takva vrsta egzaltacije radosti dolazi upravo kada ponovo smijemo da ispoljimo svoju suštinu, i kada više ne boravimo unutar zidina zabrana koje nas guše i poništavaju. Biti slobodan, prirodan i autentičan je ne samo naše pravo već i naša obaveza ukoliko želimo da slušamo sebe i živimo svoj put – niko drugi to neće uraditi umjesto nas. Zato je važno uvrstiti i tjelesno-duševnu higijenu u svoj put ka zdravlju i sreći.

ANALITIKA: Izabrali ste da se profilišete za tehniku koja radi sa dušom. Zašto baš Porodični raspored?

FEKOVIĆ: Kako to u životu biva, ono što birate bira i vas. Porodični raspored je ušao u moj život prije više od 10 godina i prvi susret je bio nezaboravan, tako da me je obilježio za čitav život. Kada prepoznate da je neka metoda ključni korak na putu napredka za vas, i još imate blagoslov svog učitelja da je sazrelo vrijeme da se time i bavite kao terapeut, onda su to pogodne okolnosti za životni put. U pitanju je uzajamno prepoznavanje – nekad je Porodični raspored u službi meni i mom rastu a nekada sam ja u službi Porodičnom rasporedu, kroz rad sa klijentima koji su spremni za promjenu u svom životu. Sa istim žarom gledam na ovu metodu kao prvog dana susreta. Važnost ovog rada vidim u spoznaji univerzalnih istina koje isplivavaju iz porodičnog nesvesnog te dovode živote u red na dubokom i širokom nivou. Upravo takve promjene, koje univerzalne istine pokrenu, su vječita inspiracija koja ispunjava i mene i ljude sa kojima radim.

Sanela Feković će održati uvodno predavanje o Porodičnom rasporedu i plesu sjenki 3. juna u 18h u prostorijama PR centra na Starom aerodromu.

Kristina ĆETKOVIĆ

Foto: Privatna arhiva